“Hrvatska sudovima i sudovanju ne vjeruje, osim ako ne sude onako kako većina stanovništva očekuje ili želi. Haaškom tribunalu nije se vjerovalo nikada, do jutra 16. studenog 2012., kada je Žalbeno vijeće Tribunala oslobodilo generala Hrvatske vojske Antu Gotovinu i specijalne policije Mladena Markača . Prije je oslobođen general Ivan Čermak, ali njegov je izlazak iz zatvora barem kuloarski tumačen financijskom moći, sposobnosti da plati. Sada je operacija Oluja, u Haagu i sudski, posve očišćena od tereta koji je nosila. Proslava Dana pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza od sada će biti daleko manje problematična za sve one koji su Hrvatskoj priznavali pravo na obranu, ali su neprestano ukazivali da su se tijekom i nakon operacije dogodili i zločini koji nisu kažnjeni. Hrvatski generali nisu bili dijelom udruženog zločinačkog pothvata, prekomjernog granatiranja nije bilo, napuštanje domova Srba iz Krajine dogodilo se organizirano i sustavno, ali na to nisu utjecali oni koji su zapovijedali borbenim postrojbama hrvatskih snaga. Haaško tužiteljstvo sastavilo je lošu optužnicu po kojoj se ono za što su Gotovina i Markač, ranije Čermak, inkriminirani, naprosto nije moglo dokazati. Carla del Ponte, koja je bila fiksirana na Gotovinu, pravnički je učinila grozan posao. Haaška je presuda velikim dijelom odlična vijest za Hrvatsku, baš kao što je operacija Oluja prije sedamnaest godina bila dobra vijest za prognane, Zagreb, ali i Bosnu i Hercegovinu.”
Tvrko Jakovina, povesničar, u Jutarnjem listu
