Preminuo glumac Ilija Ivezić, legendarni Žandar iz Smogovaca, Šunje iz Prosjaka i sinova…

ilija-ivezic

Hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Ilija Ivezić, jedan od osnivača Festivala djeteta u Šibeniku, jedini domaći glumac koji je glumio u svim filmovima iz serijala o Winnetouu, umro je u četvrtak u 90. godini života, priopćilo je Hrvatsko društvo filmskih djelatnika.

Ilija Ivezić odigrao je više od 70 filmskih i televizijskih uloga, većinom odrješitih osoba, čvrste volje i karaktera. Većina tih uloga ostvarena je u domaćem, hrvatskom filmu, TV serijama, TV dramama, a mnoge i u koprodukcijskim filmovima, pa je tako u poznatom serijalu “Winnetou” igrao u svih deset filmova.

Zbog njegova unutarnjeg nerva i markantne fizionomije, redatelji mu uglavnom povjeravaju karakterne uloge – uloge negativaca, a za svoja je ostvarenja dobivao značajne nagrade i izvrsne kritike, kolega, novinara i publike.

ilija-ivezic-2

Za glavnu ulogu u filmu “Ludi dani” Nikole Babića dobio je 1977. godine Veliku povelju na Glumačkom festivalu u Nišu, a za glavnu ulogu u filmu “Zlatne godine” Davora Žmegača Veliku Zlatnu arenu 1993., te Zlatnu arenu na Filmskom festivalu u Puli 2000., za glavnu mušku ulogu u filmu “Maršal” Vinka Brešana.

Uz ostalo, glumio je u filmovima “Lisice” i “Izbavitelj” Krste Papića, “Hranjenik” Vatroslava Mimice, “U gori raste zelen bor” Antuna Vrdoljaka, “Obećana zemlja” Veljka Bulajića. Zapažene uloge ostvario je u serijama “Čovik i po” Danijela Marušića, “Nepokoreni grad” Vanče Kljakovića i “Prosjaci i sinovi” Antuna Vrdoljaka, a mnogi će ga pamtiti po ulozi Inspektora Petrovića u seriji “Smogovci” i rečenici: “Oni su mali, ali su veliki, odnosno hoću reći nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali”.

Ilija Ivezić rođen je 1926. u Gračacu, studij glume završio je u Zagrebu 1949. U početku karijere radio je u kazalištima u Zagrebu, Splitu, Zadru i Šibeniku, gdje je ostvario tridesetak uloga, a najveće priznanje dobio je za ulogu Grge Čokolina u “Zlatarevu zlatu”.

prosjaci-i-sinovi-matan-i-sunje

U Šibensko narodno kazalište dolazi kao glumac 1955., a iduće godine osniva Kazalište lutaka u kojem postaje prvi direktor i redatelj i u kojemu u početku okuplja zainteresirane učenike srednjih škola, čime pridonosi stvaranju jezgre budućeg profesionalnog kazališta lutaka. Jedan je od pokretača i organizatora prvog Šibenskog festivala djeteta.

Godine 1960. seli u Zagreb i počinje se baviti filmom, a 1962. postaje redovni član Društva hrvatskih filmskih djelatnika, čiji je predsjednik bio 1979.-1980. godine. Debitirao je u filmu “Abeceda straha” Fadila Hadžića.

Od 1976. počeo se baviti i producentskim poslom, te je kao producent realizirao niz dokumentarnih filmova koji govore o Domovinskom ratu, stradanju naroda Like, a posebno u stradanjima žitelja Lovinačkog kraja.