Umro je jedan od najvećih hrvatskih glazbenika svih vremena, Oliver Dragojević. Jutros u 5 sati u 71. godini izgubio je bitku s teškom bolesti. Prije godinu dana dijagnosticiran mu je rak pluća.
Ostavio je svoj trag u beskraju i otišao u zoru. Glazbena legenda Splita i Hrvatske ostat će zauvijek zapamćena. Split tuguje. Oliver je bio simbol grada. Da je tome tako, svjedoči i podatak da u Dalmaciji, ali i cijeloj Hrvatskoj, ne postoji nijedan radioprijamnik koji ne pušta Oliverove pjesme uz koje se tugovalo i slavilo, javlja HRT.
U Splitu se znalo da njegovo zdravstveno stanje nije baš dobro, međutim kako je rekao Jakša Fiamengo – nikad se ne možeš pripremiti za takav odlazak. “Ja i sad ne virujen da je on parti. Čovjek koji je toliko lijepih pjesama otpjevao, koji je zapravo bio profet ovoga podneblja, koji je bio nešto u što smo se svi kleli. Kad bi Oliver zapjevao, to bi bilo kao da smo mi pjevali, jer on je imao tu snagu u svojim glasnicama da pjeva kako govori”, izjavio je Fiamengo.
Izrazi sućuti stižu sa svih strana. Od ranoga jutra kolege glazbenici, prijatelji i poštovatelji od Olivera se opraštaju na društvenim mrežama. Tako je Tony Cetinski napisao: “Volio sam te kao da si mi otac”, a Goran Karan: “Uz tvoj glas, svaka mi je tuga bila toplija”. I premijer Andrej Plenković uputio je izraze sućuti obitelji, a splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara na Facebooku je napisao: “Split i Dalmacija ostali su bez svog najomiljenijeg tumača svega onoga što mi jesmo”.
Na službenoj Facebook stranici pjevača objavljena je njegova fotografija uz datume “7. 12. 1947. – 29. 7. 2018.”Moglo bi se reći da je glazbenu karijeru Oliver Dragojević počeo graditi s pet godina, kada mu je otac kupio usnu harmoniku uz koju je zabavljao djecu iz svoje ulice i putnike na brodu od Splita do Vele Luke na Korčuli.
Kamen temeljac jedne od najuspješnijih karijera u nas postavljen je na splitskim festivalima šezdesetih, sedamdesetih. Slijedili su vječni hitovi od Vjeruj u jubav, Malinkonija, Skalinada, Oprosti mi, pape, Karoca, krucijalni Galeb i ja, a poslije Cesarica, čime je postao strasno obožavan među najširom publikom i kritikom.
Olivera su uvijek voljeli svi naraštaji. Uronjen u Dalmaciju i njezine prirodne ljepote kao glavno nadahnuće, njegove su pjesme istodobno imale univerzalnu vrijednost. No, s vremenom, iako je mogao uživati na starim lovorikama, Oliver je bio znatiželjan i sklon izazovu pa je sve češće nastupao sa Zagrebačkom filharmonijom, ali i džezistima.
Otisnuo se i u svijet, nastupao u londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji, sidnejskoj Operii njujorškom Carnegie Hallu. U New Yorku je nastupao s velikanima kao što su Sanches i Lindner te gudačima slavne njujorške škole Juilliard.
Foto: Screenshot HRT
