Svjedokinja Tužiteljstva BiH Rasema Handanović zvana Zolja kazala je da je šest do sedam muškaraca strijeljano u Trusini u travnju 1993. godine po naređenju optuženog Nihada Bojadžića, istaknuvši da je i ona u tome sudjelovala. Izjavila je također da je prije ulaska u Trusinu Bojadžić naredio da u selu “ni kokoš ne smije ostati živa”.
Rasema Handanović, bivša pripadnica Specijalnog odreda za posebne namjene “Zulfikar” pri Štabu Vrhovne komande Armije BiH, prepričala je razgovor preko motorole optuženih Nedžada Hodžića i Bojadžića, koji je koristio kodni naziv “Blek”.
“Nedžad je zvao ‘Bleka’ da pita šta da uradi sa zarobljenicima, a odgovor je bio da ih sve pobije”, rekla je. Po njezinim riječima, Hodžić je potom došao do zarobljenih civila i izgovorio riječi: “U streljački vod i pucaj!”.
“Svi smo pucali. Sve se desilo za manje od minut. Bilo je jako puno ljudi i vodiča”, rekla je Handanović, a na upit koga je vidjela da puca u zarobljenike, navela je Hodžića, Edina Džeku, Mensura Memića i izvjesnog Poparu, bivšeg pripadnika odreda “Zulfikar” .
Handanović je kazala da je i ona pucala, dok za optuženog Salčina rekla da je čuvao zarobljenike prije nego što će biti strijeljani. Dodala je da je prije strijeljanja išla da traži Hodžića po Trusini.
Bivša pripadnica odreda “Zulfikar” je istaknula da je Bojadžić sa uzvišenja iznad Trusine rukovodio napadom preko motorole.
Prije ulaska u Trusinu Bojadžić je, kako je ispričala svjedokinja, naredio da u selu “ni kokoš ne smije ostati živa”. Kako je rekla, na postrojavanju pred napadu na Trusinu u školi u obližnjem selu Parsovići bili su i Bojadžić i optuženi Zulfikar Ališpago, koji ih je i obavijestio o akciji.
Rasema Handanović, koja je izručena iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u prosincu 2011. godine, također je optužena za zločine u Trusini, a sa Tužiteljstvom BiH sklopila je sporazum o priznanju krivice koji još uvijek Sud BiH nije razmatrao.
Za ubojstva 18 civila i četiri pripadnika HVO-a počinjena u selu Trusina 16. travnja 1993. godine, Tužiteljstvo BiH tereti Memića, Salčina, Senada Hakalovića, Hodžića, Nihada Bojadžića i Zulfikara Ališpagu.
Prema optužnici, Memić, Salčin i Hodžić, bivši pripadnici Specijalnog odreda “Zulfikar” pri Štabu Vrhovne komande ABiH, i Hakalović, nekadašnji pripadnik 45. brigade “Neretvica” ABiH, sudjelovali su u napadu na Trusinu i ubojstvima civila i ratnih zarobljenika.
Prema optužnici, Bojadžić, bivši zamjenik komandanta odreda “Zulfikar”, rukovodio je napadom na Trusinu. Ališpago je optužen da nije kaznio vojnike odreda koji su sudjelovali u ubojstvima.
Handanović je rekla da je bila očevidac ubojstva muža i žene, dvoje civila, koje je Džeko “pokosio rafalom”. Džeko, koji je osumnjičen za zločin u Trusini, iz SAD-a je izručen u BiH i nalazi se u pritvoru. Dodala je da je u Trusini vidjela i ubijenog muškarca kojem je bila “glava raznesena” .
Handanović je kazala da vojnici odreda “Zulfikar” nakon Trusine otišli u školu u Parsoviće, a potom na Igman, gdje im je bila komanda.
Ona je dodala da je odredu “Zulfikar” pristupila početkom travnja 1992., kada je komandant bio Ališpago, dok je zamjenik bio Bojadžić. U ljeto 1993. godine, kada je napustila odred, komandant, kako je rekla, bio je Bojadžić. Handanović je rekla da joj je žao ljudi iz Trusine “što su najmilije izgubili u ratu” .
Prije njezina svjedočenja, Odbrana je tražila da ne bude saslušana na ovom suđenju, te se vodila žustra polemika između branitelja i tužiteljice Vesne Budmir.
Obrane su prigovorile tužiteljici da im nisu objelodanjene “sve činjenice” vezane za Handanović kako bi se mogli pripremiti za svjedočenje.
Vasvija Vidović, Bojadžićeva braniteljica, kazala je da nisu dostavljeni dokumenti uključujući sporazum o priznanju krivice koji je Handanović postigla sa Tužiteljstvom BiH, istaknuvši da bi mogli dovesti u pitanje kredibilitet Handanović.
Suđenje će biti nastavljeno u ponedjeljak, 2. travnja ove godine, a odbrane optuženih će Rasemu Handanović ispitati 16. travnja.