Srbija krene u akciju uhićenja nevinih ljudi iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, i kao krajnji rezultat, Bosna i Hercegovina i Hrvatska trebaju odustati od potrazivanja pravih ratnih zločinaca iz Srbije
Pise: Dr. Muhamed Borogovac
Glasnik nacionalnog kongresa Republike BiH
U Glasniku br. 715 pitali smo se “Što Srbija želi postici tjeralicom za Divjakom?” budući da je potpuno jasno da nema nikakve šanse da će Austrija izručiti Divjaka Srbiji. Tada smo ponudili i mogući odgovor na to pitanje, što je mogući plan Srbije i nasih izdajnika:
“Vjerojatno je cilj da prije nego što dođe do ikakvog suđenja Srbija napravi nagodbu s Bosnom i Hercegovinom kojom će Bosna i Hercegovina odustati od traženja (pravih) ratnih zločinaca od Srbije da bi Srbija za uzvrat odustala od montiranih crvenih tjeralica za Dobrovoljačku. Taj sporazum je Srbija nudila i za vrijeme slučaja Ganić. Pretpostavljamo je da će sada Bakir Izetbegović (ili neki njegov izaslanik) ući u pregovore sa Srbijom da bi se postigao upravo takav sporazum.”
I, ovih dana se ova hipoteza potvrđuje. Naime, radio Deutsche Wellr javlja: “Uhićenja Ejupa Ganica, Ilije Jurišica, Tihomira Purde, a sada i Jovana Divjaka ukazuju na neophodnost dogovora regionalnih lidera kako bi se izbjegle situacije koje prijete miru i ugrožavaju pozitivne regionalne procese.”
“Vjerojatno će biti potreban sastanak najviših državnih dužnosnika kako bi se izbjegle ovakve nelogične situacije, a nelogično bi bilo i da npr., BiH raspisuje tjeralice za državljanima Srbije osumnjičenim za zločine na Kosovu”, izjavio je za Deutsche Welle glasnogovornik Tužiteljstva BiH Boris Grubešic.”
Znači, događa se upravo ono čega smo se plašili, predlažu se pregovori političara, umjesto da sudovi rade svoj posao, a to znači, da oslobađaju nevino optuzene i kažnjavaju prave zločince. I to baš Bosna i Hercegovina predlaže pregovore političara, da se građani BiH ne dosjete u čijem je to interesu, koji zločinci na taj način trebaju izbjeći pravdu?!
Ono što je posebno zabrinjavajuće je da je ovaj put, za razliku od Ganićevog slucaja, osim Srbije u igru je uključena i Hrvatska. Slijedi jedan citat iz hrvatskog tiska koji nam to otkirva.
Milan Jajčinović, u Večernjem listu od 9. ožujka piše: “Kamo srbijanski naumi smjeraju domišljatija bi i promišljenija vlast nego što je hrvatska već odavna shvatila. Možda već poslije srbijanskog nastojanja da se s Hrvatskom potpiše sporazum o razmjeni osumnjičenih za ratne zločine. Kakva to ekvivalentna razmjena osumnjičenih može biti izmedju Hrvatske i Srbije, izmedju agresora i žrtve!? Već se tada moglo slutiti lukavstvo i podvala. No našim je vlastima to valjda nalikovalo na iskrenost, nipošto na perfidnost. Kad je počelo psihicko mrcvarenje Tihomira Purde i isljeđivanje drugih vukovarskih branitelja, bilo je jasno kamo sve to ide ….
Naši dužnosnici o srpskoj politici glede Vukovara i rata očito ne misle ništa loše jer da misle – zar bi pristajali na sve srpske ‘dobrosusjedske inicijative’? Naš se predsjednik i srbijanski ponašaju ‘k’o dva drugara’, dojam je, čak prijateljski. Dakle, pretpostavka je da su i Josipović i Tadić iskreni. Onda Tadić dodje u Vukovar, ispriča se, u Hrvatskoj ostane dojam da je to ujedno i priznanje krivnje za rat, a on se vrati u Beograd, i u Hrvatsku počnu stizati srbijanske sumnje vukovarskih branitelja!”
Znači, plan Tadića, Josipovića i Bakira Izetbegovića je: Srbija krene u akciju uhićenja nevinih ljudi iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, i kao krajnji rezultat, Bosna i Hercegovina i Hrvatska trebaju odustati od potrazivanja pravih ratnih zločinaca iz Srbije. Tako izdajnici pribavljaju opravdanje za novu izdaju, jer navodno djeluju sa humanim motivima – da Srbija ne bi maltretirala nevine borce iz Dobrovoljačke, Brčanske, Vukovara…?
