Uzavrela situacija oko neustavne uspostave vlasti u Federaciji BiH i državnog udara u režiji Zlatka Lagumdžije se ne stišava. Politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH pokrenuli su ocjenu ustavnosti ovih odluka pred Ustavnim sudom i to zbog nekoliko propusta koje je Lagumdžijina Walter-Wollf koalicija načinila kod konstituiranja Doma naroda.
Međutim, svakako zanimljivije od suhoparne proceduralne materije su činjenice koje pokazuju da se u toj nelegalnoj i protuustavnoj vlasti nalaze i određeni hrvatski kadrovi.
Na temelju izbornih rezultata Jurišićev HSP-u dobio je samo jedno mjesto u Zastupničkom domu Federacije BiH ali je zahvaljujući upravo tom mjestu ova stranka dobila mjesto predsjednika Federacije te dva ministarska mjesta,
Nositelj tog mandata je Stanko Primorac-Ćane, nekadašnji zapovjednik HOS-a u Hercegovini, i osoba čiji su politički stavovi puno bliži stavovima Alije Izetbegovića i Muhameda Filipovića nego stavovima Ante Starčevića, tvrde bolji poznavatelji prilika među Lagumdžijinim pravašima.
Međutim, zahvaljujući tom Primorčevom mandatu, kao i njegovom probošnjačkom svjetonazoru, stvorene su sve vidne pretpostavke za pridruživanje “pravaša” Lagumdžijinoj velikobošnjačkoj koaliciji. Naravno, ovakav scenarij bi bio teško izvediv da kojim slučajem ne postoji “tajna veza” između vodstva Lagumdžijinog SDP-a i Jurišićevih “pravaša”, zahvaljujući kojoj samo jedna zastupnička fotelja donosi mjesto reprezenta hrvatskih nacionalnih interesa u Lagumdžijinom kabinetu.
Bolji poznavatelji prilika u tamošnjem HSP-u znaju kako glavnu riječ u toj stranci godinama vodi posuški dvojac Zvonko Jurišić – Živko Budimir, koji su uz pomoć profesora Slave Kukića traži vlastiti prostor na političkoj sceni BiH. Činjenica da su se “pravaši” pozicionirali na krajnji lijevi krak hrvatske političke scene u BiH nikoga od njih posebno ne iznenađuje.
Predsjednik SDP-a Zvonko Jurišić i novoizabrani neustavni predsjednik Federacije BiH Živko Budimir, nekadašnji zastavnik JNA i general HVO-a, naime, potječu iz obitelji Franje Budimira-Bundija, nekadašnjeg člana Okružnog komiteta KPJ za Zapadnu Hercegovinu i suborca Jure Galića, za čija se imena veže čitav niz partizanskih zločina u Hercegovini i Dalmaciji. Iz iste te obitelji potječe i Lidija Korać-Budimir, istaknuta čelnica Lagumdžijinog SDP-a i nekadašnja predsjednica Središnjeg izbornog povjerenstva.
Prema mišljenju poznavatelja tamošnjih prilika upravo je uloga Lidije Korać-Budimir i Jure Galića, predsjednika SABNOR-a BiH, uz ulogu mostarskog profesora Slave Kukića, bila ključna u stvaranju ove crveno-“crne” koalicije.
Nije nikakva tajna da su braća Ivankovići-Lijanovići bili među mecenama koji su financirali prvu kampanju Stjepana Mesića. Nakon Mesićevog dolaska na vlast otpočelo je vraćanje usluga, kako u gospodarskom tako i u političkom smislu. Uz angažman određenih međunarodnih krugova, u ustrojavanje multietničke NS Radom za Boljitak, kao inačice Lagumdžijinog SDP-a među Hrvatima, uključili su se prije desetak godina i ključni ljudi iz tima Stjepana Mesića. Rezultat tih aktivnosti bio je vidljiv u vrijeme Lagumdžijine “Alijanse za promjene” ali i u nastavku tog procesa kojem svjedočimo ovih dana.
Najbolji primjer djelovanja ovog anacionalnog stranačkog koncepta je novoimenovani ministar trgovine Milorad Bahilj, koji je za potrebe izborne kampanje 2006. godine bio Srbin, ali je danas sjeo na mjesto ministra u navodno hrvatskoj kvoti koju u Lagumdžijinoj vladi popunja NS Radom za boljitak.
Milorad Bahilj inače je, sudeći prema tvrdnjama analitičara, direktor jedne iz niza Lijanovićevih “peračkih tvrtki” koje duguju ogromne novčane iznose proračunu Federacije BiH. Zahvaljujući Lagumdžijinoj neustavnoj vladi ovaj nekadašnji Srbin, a današnji profesionalni Hrvat, Milorad Bahilj može samostalno odlučivati o dugovanjima koje prema proračunu ima on sam – Milorad Bahilj, direktor.
Zlatko Lagumdžija se svojski borio da SDP da ministra Hrvata. I dao ga je. Na mjesto ministra zdravstva voljom Zlatka Lagumdžije postavljen je Rusmir Mesihović, sin nekadašnjeg komunističkog funkcionara Munira Mesihovića.
Rusmirov otac Munir rođen je u Ljubuškom 1928. godine i to je, uz ministarsku fotelju, očito prevagnulo u nacionalnim osjećajima ovog intimusa Zlatka Lagumdžije. Inače, otac novog ministra u hrvatskoj kvoti bio je nekadašnji komunistički političar od formata, koji je također izrastao pod dirigentskom palicom Jure Galića. Tijekom svoje partijske karijere stariji Mesihović je obavljao visoke partijske dužnosti među kojima je najznačajnija dužnost sekretara Centralnog komiteta Saveza komunista BiH te predsjednika Predsjedništva SR BiH u razdoblju od 1985. do 1987. godine.
Kao jedan od svojevremeno vodećih komunističkih političara Mesihović je bio optužen u aferi “vile u Neumu”, kada su pojedini visokorangirani tadašnji komunisti, koristeći gradnju neumskih hotela, materijalom namijenjenim za podizanje hotela, sagradili svoje elitne kuće za odmor.
Inače, studij medicine ovog “hrvatskog kadra” u federalnoj Vladi Rusmira Mesihovića, poznatijeg pod nadimkom Šanko, bio je opća smijurija i farsa, tvrde njegove studentske kolege.
-“U drugoj polovici osamdesetih godina, Sarajevom je kružila kletva – Dabogda te Šanko liječio”, tvrdi jedan od nekadašnjih Mesihovićevih kolega sa sarajevskog Medicinskog fakulteta.
Dečki iz Zabranjenog pušenja u nekoliko su navrata javno kazali kako im je upravo Lagumdžijin ministar Rusmir Mesihović bio predložak za njihov nezaboravni hit “Guzonjin sin”.
Sumirajući životopise “hrvatskih” kadrova u koalicijskoj Vladi Zlatka Lagumdžije čini se da su u pravu oni koji tvrde kako su ti kadrovi produkt okruženja u kojem je godinama djelovao nekadašnji partijski funkcionar Jure Galić, osoba koja se sumnjiči za sudjelovanje u čitavom nizu komunističkih zločina.
Marin Jurković | HRsvijet.net
