U utorak 29. veljače u Hrvatskoj se dogodila suspenzija slobode govora, slobode medija, suspenzija poštivanja osnovnih načela novinarske struke. Tog je dana najvažniji hrvatski medij HTV izvještavao o predavanju Judith Reisman na Fakultetu političkih znanosti krajnje sramotno i potpunosti u maniri nekih davnih fašističkih ili boljševičkih vremena jednopartijskog totalitarizma.
Izvještaj s tog skupa na politološkom studiju bio je na HTV-u prikazan ispod svakog kriterija profesije. Sve što smo čuli o predavanju Judith Reisman čuli smo od njenih neprijatelja. Ovdje se doslovno može upotrijebiti termin neprijatelji. Jer način kako je jedan dio agresivnih studenata koji su uzimali riječ i postavljali pitanja odnosio prema gošći fakulteta bio je ispod razine civiliziranog, a kamo li demokratskog ponašanja. Vrhunac svega je bio istup dekan Nenada Zakošeka koji se jedva suzdržao da se i fizički ne obračuna sa starijom gospođom Reisman. Vikanje, diskvalificiranje i pitanja tipa ‘što vi tu uopće radite’ podsjećala su na ona olovna vremena boljševizma i partijskih bukača za koja smo mislili da su iza nas.
Međutim, to što se i kako se dogodilo na Fakultetu političkih znanosti, tom evidentnom indoktrinirajućem učilištu ideoloških dželata, nije prikazano na HTV-u nego se i ta nacionalna dalekovidnica pozicionirala na jednu stranu barikade. A to nije ono što se zove novinarstvo. To je partijska propaganda koje se ni Goebbles ne bi postidio.
HTV je o tom događaju izvijestio u središnjem dnevniku na način da je cijelu priču ispričala samo jedna strana u sukobu. Bio je to presedan nakon kojega možemo očekivati i nadgradnju iste metode, iste ideološke koncepcije, iste političke prakse. Primjerice, to bi bilo kao da sudovi svoje presude donose na temelju optužnice bez prava i potrebe saslušavanja druge strane, odnosno obrane. To je već viđeno na ovim zemljopisnim širinama, nije opstalo, propalo je, ali je izazvalo stradanje stotina tisuća nevinih.
Ali to nije bilo sve. Odmah nakon Dnevnika slijedila je politička emisija ‘Paralele’ u kojoj se obrađivao sukob Crkve i Ministarstva obrazovanja oko spornog 4. modula zdravstvenog odgoja. Prilog je radio novinar Saša Kosanović, a sugovornici su mu bili Branimir Pofuk, teologinja Anna Maria Gruinfelder i teolog Drago Pilsel te još nekoliko sugovornika koji su napadali Crkvu zbog miješanja u državne poslove i sl. Problem ovog ‘novinarskog’ uratka jest ponovo nedostatak druge strane.
Novinar Kosanović je kasnije u emisiji branio prilog riječima kako drugu stranu zastupaju ‘čak dva teologa’ što je samo po sebi deplasirano. Naime, teolozi ne mogu biti druga strana, nego samo neovisni stručnjaci. Druga bi strana mogao biti tek netko iz Katoličke crkve.
Bizarnost njegovoga objašnjenja jest pokušaj da Grunfeldovu i Pilsela svrsta među neovisne što je samo po sebi smiješno jer su oba ta dva teologa poznata ponajviše po žestokoj kritici Katoličke crkve. (…)
Marko Jurič / Dnevno.hr
