Najznačajniji kulturološki podatak o Matiji Divkoviću jest taj da je on bio prvi čovjek koji je hrvatskim štokavsko-ikavsko-ijekavskom jezikom a na domaćem pismu, bosančici ili zapadnoj ćirilici, kojom su se uz ostala pisma služili u Dubrovniku i Dalmaciji, tiskao prve knjige na prostoru Bosne i Hercegovine, tada u sastavu Otomanskog carstva
Piše: Nela Rubić | Bitno.ba
Ove godine, navršavaju se četiri stoljeća od objavljivanja Nauka krstjanskog i Sto čudesa (Venecija, 1611.), prvih dvaju knjiga tiskanih na narodnom jeziku u Bosni i Hercegovini.
Autor prvih tiskanih knjiga u BiH-i bio je fra Matija Divković (Jelaške pokraj Olova, 1563.- Sarajevo, 1631.). Osnovno obrazovanje stekao je u olovskom franjevačkom samostanu, a studij teologije i filozofije završio je u Italiji. Osim ovih, objavio je i knjigu propovijedi, Besjede (Venecija, 1616.) te manji , puku prilagođen katekizam, zvani mali Nauk krstjanski, uvezan zajedno s brojnim nabožnim pjesmama te dramskim stihovanim hagiografskim prikazanjima, Verši Abramovi i Verši svete Katarine, tiskan u najmanje 25 izdanja.
Prve knjige u BiH
Najznačajniji kulturološki podatak o Matiji Divkoviću jest taj da je on bio prvi čovjek koji je hrvatskim štokavsko-ikavsko-ijekavskom jezikom a na domaćem pismu, bosančici ili zapadnoj ćirilici, kojom su se uz ostala pisma služili u Dubrovniku i Dalmaciji, tiskao prve knjige na prostoru Bosne i Hercegovine, tada u sastavu Otomanskog carstva.
Knjige je tiskao u radionici Pietra Marie Bertana, venecijanskog tiskara, čiji se majstorski obrt nalazio u blizini ckve Santa Maria della Formosa. Budući da spomenuti tiskar nije imao od olova izlivena tiskarska slova bosančice nego samo istočne ćirilice, fra Matija Divković je tiskaru pomogao u izlijevanju novih tiskarskih slova, čije su modele uzimali na osnovi uglate, ustavne i brzopisne bosančice iz rukopisne baštine na tom pismu.
Veoma zadovoljan urađenim poslom, Divković je u predgovoru svoje prve tiskane knjige napisao da je cjelokupan posao na djelu, pisanje, prijevod i tehničke pripreme tiskarskog sloga, završio 23. srpnja 1611. godine u venecijanskoj tiskari majstora Bertana.
Pismeni pastiri oduševili Europu
Iza toga čekao ga je posao, govoreći modernom terminologijom, distribucije brojnih primjeraka tiskanih knjiga u otomansku Bosnu i Hercegovinu. Distribucija se odvijala lagano; prvo brodom od Venecije do Splita ili Dubrovnika, a onda su knjige tovarene na konje ili u zaprežna kola pa su s trgovačkim karavanama dopirale i do najudaljenijoh sela s franjevačkim samostanima u brdovitoj Bosni i Hercegovini.
Brojni primjerci tiskanih knjiga poticali su ambicioznije fratre na otvaranje pučkih škola u kojima su hrvatska djeca svladala osnove pismenosti, čitanja, pisanja, matematike, povijesti, zemljopisa, a neka i vještine stranih jezika.
O pismenosti djece i pastira u morlačkoj Hrvatskoj i u otomanskoj Bosni i Hercegovini s entuzijazmom je pisao putopisac Alberto Fortis u knjizi Put po Dalmaciji i Bosni i Hercegovini, (prijevod, Zagreb, 1984.), čiji su opisi ljudi s ruba zapadne civilizacije u 18. stoljeću oduševili salonsku, prosvjetiteljski raspoloženu europsku publiku toga doba. Fortis je napomenuo da su morlačka i bosnaskohercegovačka djeca i pastiri znali naizust dijelove Divkovićevih knjiga.
Temelj standardnog jezika hrvatske književnosti
Divkovićeva djela su popularnost i prijemčivost u narodu stekla zbog neobično dobrog autorova pripovjedačkog dara. Tečno, jednostavno pripovijedanje, razumljiv i jasan jezik, basne i bajke umetane u čuda, propovijedi, pučke parabole u dramskim prikazanjima i stihovanoj pobožnosti, lišene strogih i teških pravila teološkoh traktata, pridonijele su ne samo širenju i demokratizaciji pismenosti te kršćanske doktrine, nego i otvaranju narodne radoznalosti prema drugim, svjetovnim literarnim žanrovima, novelama, romanima, dramama, pjesništvu.
Ni danas nije moguće otkriti sva tajnovita vrela Divkovićevih bujnih priča i novela, kao što nije moguće u potpunosti objasniti njegov intelektualazirani leksički fond i izvanredan ritam pripovijedanja. Njegova su djela i danas najbogatiji frazeološki fond u kojem je kasnije utemeljen rad drugih franjevačkih pisaca u Bosni i Hercegovini, od 18. stoljeća tiskanih na latiničnom pismu. Bitno je napomenuti da je Divkovićevo djelo, kao i bogata književna baština dubrovačkih renesansnih pisaca, postalo temeljem standardnog jezika hrvatske književnosti.
Znanstveni skup posvećen fra Matiji Divkoviću i značajnoj obljetnici pojave prve tiskane knjige u Bosni i Hercegovini organizirat će Franjevačka teologija u Sarajevu 14. i 15. listopada 2011.godine.
