Tragična smrt zadnjeg savskog splavara

Nakon gotovo tri tjedna potrage za legendarnim savskim splavarom Borisom Sučecom (52), njegovo je tijelo pronađeno u ponedjeljak ujutro uz lijevu obalu rijeke, nedaleko od mjesta gdje je rođen i gdje je živio.

boris_sucec
Mrvo tijelo u šikari kraj obale pronašao je na žalost baš Sučecov otac Franjo, koji je i sam do mirovine radio na skeli. Tijelo mrtvog sina pronašao je u Dubrovčaku Lijevom, mjestu s lijeve obale rijeke koja dijeli dvije županije, Zagrebačku i Sisačko-moslavačku. Shrvan tugom, o tome je izvijestio policiju.

Borisova sestra Jasna, iako uplakana i u šoku, smogla je snage reći nekoliko riječi o svojem bratu. – Svi su ga voljeli, bio je prekrasna osoba. Nije se ženio i nema djece. Nema naznaka da će itko nastaviti baviti se splavarenjem. Pokop će biti u četvrtak na našem mjesnom groblju – rekla je.

Smrt splavara Sučeca označio je i kraj ere spajanja dviju obala Save skelom u velikogoričkom kraju. Naime, Boris Sučec nema djece, a posao splavara naslijedio od svog oca, koji je taj posao radio 30 godina. Skela je od pamtivijeka povezivala dvije savske obale – odnosno mjesta Dubrovčak Lijevi s Dubrovčakom Desnim, a pokojni Boris tim se poslom samostalno bavio 17 godina. O njemu je snimljen i dokumentarni film “Posljednji savski skeledžija” autora Zorana Ožetskog, u kojem Boris govori o tome kako živi od rijeke Save, ali i za nju. U tom filmu Sučec je govorio baš o rizicima kojima je izložen, pogotovo za visokih vodostaja, kada Sava postaje ćudljiva.

“Noću treba provjeravati je li splav još na mjestu. Rijeka je tada divlja, brza i nepredvidiva”, zaključio je tada ne sluteći što će ga zadesiti šest godina kasnije. Na kraju je, u 52. godini, u svojoj voljenoj Savi skončao u nesretnom spletu okolnosti, u nezapamćeno visokom savskom vodostaju i poplavama koje su zadesile njegov zavičaj.

Posljednji put viđen je 12. veljače, pa iako nema pouzdanog svjedoka, pretpostavlja se da je pao sa skele baš u trenutku kada je došao provjeriti njezin vez. Naime, tih dana zbog jakih struja skela nije radila. Nakon što su shvatili da ga nema, otac Franjo, sestra Jasna i mještani alarmirali su policiju. Dvadeset dana za njim su tragali lokalni policajci, prijatelji, sestra i otac, koji ga je naposljetku, u ponedjeljak u 9.20 sati pronašao mrtvog uz nasip rijeke.

Otac Franjo, koji je obitelj i sebe prehranjivao prevozeći ljude i vozila preko Save punih 30 godina, o tragičnom ishodu potrage za sinom izvijestio je policiju. Na mjestu pronalaska tijela proveden je očevid, a potom je tijelo prevezeno u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku, gdje će obducenti utvrditi je li uzrok smrti ono što se pretpostavlja – utapanje.

Splavar Boris Sučec živio je s ocem u kući u kojoj je i rođen u Dubrovčaku Desnom. Prije šest godina reporterka Jutarnjeg lista je u sklopu reportaže o savskim splavarima zabilježila i njegov pogled na taj posao nekad i tada. Prema njegovim riječima, do gradnje novog mosta u tom kraju od splavarenja se itekako lijepo moglo živjeti.

“Iskreno, uh, prije je bilo sto euri dnevno čistoga”, rekao je prisjećajući se lijepih vremena. Mladost na skeli prekinuo mu je je rat. Po povratku s fronte vratio se na posao. Dobio je koncesiju od Općine i odlučio to raditi do penzije, bez obzira na bitno manji promet i manju zaradu.

“Težak je to posao. Nekiput danima ne mogu voziti zbog vjetra, a kad Sava naraste, skelu moram privući do obale. Ali bolje je nego u kancelariji. Uredski posao ne bih moga podnijeti, najljepše mi je na mojoj Savi”, pričao je našoj novinarki u reportaži Boris Sučec.

Izvor: Jutarnji list