Tijekom manevara ruske Baltičke flote koji su se održavali u istoj regiji i u isto vrijeme kad i međunarodne vojne vježbe NATO-a Udar sablje 2014. i Baltops 2014., bili su upotrijebljeni borbeni roboti Platforma-M, naoružani bacačima granata i mitraljezom Kalašnjikov. Roboti su izvršavali borbene zadatke zajedno sa svojim živim kolegama.
Prema scenariju vojne vježbe padobranci i obalske jedinice trebale su “likvidirati” grupu terorista, uz podršku lovaca-bombardera Su-34, frontovskih bombardera Su-24 pomorskog zrakoplovstva flote i transportno-borbenih helikoptera Mi-24.
Nepoznato oružje
Sva ova tehnika zajedno s tenkovima, oklopnim transporterima i borbenim vozilima pješadije, čak i s bespilotnim letjelicama, svima je davno i dobro poznata, ali roboti u ruskoj vojsci viđeni su prvi put. Ranije se ovakva tehnika ruske proizvodnje mogla vidjeti samo kao eksponat na različitim sajmovima i izložbama.
Da su se robotizirane borbene platforme (to je pravi naziv za vojne “robote”) pojavile u naoružanju, moglo se shvatiti nakon prikazivanja ove neobične tehnike na vojnoj paradi u Kalinjingradu, 9. svibnja, povodom godišnjice pobjede u Drugom svjetskom ratu. Ali nije bilo sasvim jasno u kojoj mjeri su “roboti” (koje su doveli na autoplatformama) bili spremni za izvršavanje borbenih zadataka.
Prema oskudnim podacima koje je dala ruska vojska, kompleks Platforma-M opremljen je “sredstvima diferenciranog blindiranja šasije i platforme za oružje i u stanju je osigurati mogućnost vođenja borbenog djelovanja noću, bez demaskirajućih čimbenika”.
Robot je naoružan poznatim mitraljezom Kalašnjikov koji se izrađuje u Iževsku, a ima i četiri bacača granata nepoznatog tipa. U Znanstveno-istraživačkom tehnološkom institutu (NITI) Progres koji je i stvorio ovog robota za svoje gusjenično “djelo” dali su sljedeću karakteristiku: “Platforma-M predstavlja univerzalnu borbenu platformu, koristi se za vršenje izviđanja, uočavanje i uništavanje stacionarnih i pokretnih ciljeva, vatrenu podršku jedinicama, patroliranje i čuvanje važnih objekata. Sistem posjeduje mogućnost navođenja oružja, praćenja i uništavanja ciljeva u automatskom i poluautomatskom režimu upravljanja, opremljen je optičko-elektronskom i radio-lokacijskom stanicom za izviđanje.”
Nasljednik Lunohoda
Treba spomenuti da se Platforma-M nije pojavila tek tako. Tradicija robotske tehnike u Rusiji postoji od vremena Lunohoda. Još 1964. u naoružanje vojno-zračnih snaga bio je uveden sistem za bespilotno fotografsko i radio-tehničko izviđanje većih dometa, DBR-1. Aparat za izviđanje koji je poletio iz zapadnih oblasti zemlje mogao je izvršavati zadatke iznad čitave Centralne i Zapadne Europe. Prvi program Državnog komiteta za znanost i tehniku koji se ticao konstruiranja i uvođenja industrijskih robota počeo je s radom 1973. Prema stanju iz 1985. SSSR je imao 40% od čitavog svjetskog parka industrijskih robota i po njihovom broju bio je ispred SAD-a. Primjenjivali su se principi mrežnocentričnog upravljanja, a umjetna inteligencija je uvođena i u vojnu sferu. Još 1983. u naoružanje Ratne mornarice SSSR-a bio je uveden protubrodski sistem P-700 Granit. Njegova karakteristika se sastojala u tome što se rakete pri ispaljivanju samostalno postrojavaju u borbeni poredak, razmjenjuju informacije i raspoređuju ciljeve između sebe. S tim što jedna raketa može igrati ulogu lidera, da bude u višem ešalonu. Danas se zadatak grupnog sudjelovanja razmatra znatno šire.
Jednom riječju, u ovoj sferi Rusija već ima ozbiljan rad iza sebe, proizvode i tehnološke zalihe, uključujući i one koji nemaju ekvivalente u inozemstvu. Ali, budući da su izgubili 20 godina, ruski znanstvenici su za sada de facto u ulozi onih koji ne vode, već koji sustižu u trci.
Prema oskudnim podacima koje je dala ruska vojska, kompleks Platforma-M opremljen je “sredstvima diferenciranog blindiranja šasije i platforme za oružje i u stanju je osigurati mogućnost vođenja borbenog djelovanja noću, bez demaskirajućih čimbenika”.
Robot je naoružan poznatim mitraljezom Kalašnjikov koji se izrađuje u Iževsku, a ima i četiri bacača granata nepoznatog tipa. U Znanstveno-istraživačkom tehnološkom institutu (NITI) Progres koji je i stvorio ovog robota za svoje gusjenično “djelo” dali su sljedeću karakteristiku: “Platforma-M predstavlja univerzalnu borbenu platformu, koristi se za vršenje izviđanja, uočavanje i uništavanje stacionarnih i pokretnih ciljeva, vatrenu podršku jedinicama, patroliranje i čuvanje važnih objekata. Sistem posjeduje mogućnost navođenja oružja, praćenja i uništavanja ciljeva u automatskom i poluautomatskom režimu upravljanja, opremljen je optičko-elektronskom i radio-lokacijskom stanicom za izviđanje.”
Nasljednik Lunohoda
Treba spomenuti da se Platforma-M nije pojavila tek tako. Tradicija robotske tehnike u Rusiji postoji od vremena Lunohoda. Još 1964. u naoružanje vojno-zračnih snaga bio je uveden sistem za bespilotno fotografsko i radio-tehničko izviđanje većih dometa, DBR-1. Aparat za izviđanje koji je poletio iz zapadnih oblasti zemlje mogao je izvršavati zadatke iznad čitave Centralne i Zapadne Europe. Prvi program Državnog komiteta za znanost i tehniku koji se ticao konstruiranja i uvođenja industrijskih robota počeo je s radom 1973. Prema stanju iz 1985. SSSR je imao 40% od čitavog svjetskog parka industrijskih robota i po njihovom broju bio je ispred SAD-a. Primjenjivali su se principi mrežnocentričnog upravljanja, a umjetna inteligencija je uvođena i u vojnu sferu.
Još 1983. u naoružanje Ratne mornarice SSSR-a bio je uveden protubrodski sistem P-700 Granit. Njegova karakteristika se sastojala u tome što se rakete pri ispaljivanju samostalno postrojavaju u borbeni poredak, razmjenjuju informacije i raspoređuju ciljeve između sebe. S tim što jedna raketa može igrati ulogu lidera, da bude u višem ešalonu. Danas se zadatak grupnog sudjelovanja razmatra znatno šire.
Jednom riječju, u ovoj sferi Rusija već ima ozbiljan rad iza sebe, proizvode i tehnološke zalihe, uključujući i one koji nemaju ekvivalente u inozemstvu.
Ali, budući da su izgubili 20 godina, ruski znanstvenici su za sada de facto u ulozi onih koji ne vode, već koji sustižu u trci.
Aleksandar Koroljkov / Ruski vjesnik
