Saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto na Facebooku je objavila poduži osvrt na aktualnu političku situaciju u kojoj, uz ostalo, analizira aktivnosti Radimira Čačića te ulogu Mladena Pejnovića, nekadašnjeg šefa kabineta komunističkog moćnika Mike Špiljka, u prodaji Ine Mađarima.
Njenu objavu prenosimo u cijelosti:
“Mediji su sramežljivo zabilježili podatak da je ove godine u škole upisano 10 tisuća manje prvašića nego prije deset godina. Ovo jest doista dramatična vijest, naravno za poštene i normalne ljude. Nije, nažalost, dramatična za postojeću političku vrhušku, niti za hrvatske medije. Oni nastavljaju svojim nepoštenim i lažljivim putem.
Vladajuće moćnike ne zanima što Hrvatska u biti uopće nema demografske poticaje. Korupcijom i nepravdom, pak, rastjerani su na stotine tisuća hrvatskih građana, te iz tog razloga hrvatski prvašići pune irske i njemačke škole.
Uzročnik ove destrukcije u hrvatskome društvu, prije par dana smo mogli vidjeti na sastanku tzv. ujedinjene oporbe.
Ta oporba je šutke slušala moraliziranje i političko predavanje Radimira Čačića. Doista, ako ijedna politički educirana osoba sebi dopusti da joj Čačić drži predavanje, onda to jest, nažalost, otvoreno samo-kompromitiranje i potpuna nedoraslost aktualnim izazovima.
Jer, osobe kao Radimir Čačić jesu simboli grabežljive, nepoštene i nepravedne Hrvatske!
Životopis Radimira Čačića svjedoči da institucije hrvatske države ne rade posao za koji ih hrvatski građani plaćaju. Iz tog razloga imamo toliku korupciju, iz tog razloga su naši građani izgubili povjerenje u hrvatske institucije, iz tog razloga naši građani odlaze iz Hrvatske.
O javno publiciranim aferama Radimira Čačića mogla bih napisati znanstveni rad, ali ovdje ću prikazati jedan mali dio, izdvojit ću jedan slučaj jer se veže uz INU.
Kao što je poznato, Čačić je bio prvi potpredsjednik vlade Zorana Milanovića i ministar gospodarstva, te je pod svojim nadzorom imao čelne ljude energetskih tvrtki kao što su Janaf, HEP, Plinacro, itd.
Te tvrtke su, uz jedan državni fond, ulagale, to jest, deponirale novce u Centar banku, koja je potom propala, a državne tvrtke i spomenuti fond izgubili su preko 100 milijuna kuna.
Međutim, Čačićeva tvrtka dobila je neosigurana jamstva od te banke upravo u vrijeme kada su državne tvrtke pod Čačićevim nadzorom ulagale u tu banku.
Ova situacija se u normalnim sustavima smatra primitivnom, jednostavnom i otvorenom korupcijom. To je bilo 2013. godine. Od tada do danas, po pitanju Centar banke nije se ništa dogodilo, i nevjerojatno je kako je u javnosti ta afera, u kojoj je propalo više od milijardu kuna, prošla gotovo nezapažena.
Stvar postaje jasnija kada se vidi tko je bio vlasnik i glavni protagonist te banke, jer njegova pozadina je INA.
Vlasnik navedene banke bio je Dragutin Biondić, kojeg su nazivali “crvenim tajkunom“. Dio svoje karijere Biondić je bio menadžer u INI. Gospodin ima tvrtku u čuvenoj poreznoj oazi, na Britanskim Djevičanskim otocima.
Iz navedenog slučaja možemo zaključiti da su dubioze i lopovluk kada je u pitanju INA, kao i ljudi u INI i oko INE, nestvarni i brutalni. Jer kada je u pitanju INA, nije riječ o milijunskim pronevjerama, tu je uvijek riječ o desecima, stotinama milijuna, ili milijardama.
Usput, Čačić je predložio 2000. godine za direktora INE Tomislava Dragičevića, člana HNS-a, koji je bio direktor sve do 2010. godine. Dragičević je bio direktor u vrijeme obaju transakcija vezanima uz INU, Račanovu prodaju 2003. i Sanaderovu 2009.
Valja napomenuti da je u vremenu Čačić-Milanovićeve vlade, uime vlade oko INE, s Mađarima pregovarao izvjesni Mladen Pejnović. Navedeni Pejnović bio je šef kabineta komunističkog moćnika Mike Špiljka, kojeg je njemačko pravosuđe okarakteriziralo kao nalogodavca ubojstva Stjepana Đurekovića. Motiv za Đurekovićevo ubojstvo od suda je opisan kao prikrivanje kriminala upravo u INI.
Doista se postavlja pitanje jesu li ljudi koji donose odluke u ime Hrvatske, u ovome slučaju Milanović i Čačić, bili uračunljivi, ili su bili ucijenjeni kad su donosili ovakve odluke? Najbližeg suradnika osobe koja je nalogodavac ubojstva zbog INE, odrediti da pregovara o INI, jest degutantno – i naravno štetno!
Inače, tog Mladena Pejnovića je SDP postavio za direktora Plinare u Zagrebu 2011. godine – i to netom nakon njegova povratka iz Moskve kamo je otišao početkom agresije na Hrvatsku.
I sada, takozvana oporba, održava sastanak i čudi se kriminalu u INI, a Čačić im drži predavanje kako će to prebroditi?! Ovdje nije potreban komentar.
Stanje u hrvatskom pravnom poretku možemo opisati kao osobu koja stalno zadobiva ozljede na tijelu, svjesna je da te rane krvare, ali se pravi da ih ne vidi. Logično je, ako te rane ne sanira, da će u jednom trenutku kolabirati i pasti, zbog trovanja, gubitka krvi, itd.
Upravo je opisana metafora današnja društvena atmosfera koju nameću mediji i glavni kreatori društvenih gibanja.
Moćnici ne dopuštaju hrvatskim građanima pravo na istinu i pravdu, ali im “dopuštaju pravo” plaćati visoke cijene dizela i visoke poreze – te bi im još trebali i aplaudirati, tim dokazanim muljatorima.
Hrvatska politika, ali i gospodarstvo, puni su različitih Čačića i Pejnovića, koji imaju zaštitu pravosudnog sustava, ali i medija.
Ali treba potpuno jasno naglasiti da je ta zaštita protuzakonita.
Pravosudni sustav dužan je odmah reagirati po spoznaju o počinjenju kaznenog djela. Ako se za Čačića zna da je nalagao državnim tvrtkama da ulažu u nekakvu minijaturnu banku, a njegova tvrtka imala koristi od te banke, onda pravosuđe na tu otvorenu korupciju mora reagirati i Čačića procesuirati.
Ako vlada postavi Pejnovića, koji je bio suradnik naručitelja političke likvidacije, da upravlja državnom imovinom (DUUDI-CERP), koji uopće nije kvalificiran za tu dužnost, onda ta vlada radi svjesno štetu svojim građanima.
I sada Peđa Grbin, Arsen Bauk i Hajdaš-Dončić, stranački prijatelji Pejnovića, i Radimir Čačić, okupljaju oporbu koja treba potjerati s vlasti Plenkovićevsko-Pupovčevi korumpirani sustav. Inače je dotični Pejnović savjetnik tvrtke PPD, čiji šef Vujnovac ne zna da ogrlicu od 3.700.000 kuna treba prijaviti na carini. Komentar je suvišan.
Sve ovo opisano jest posljedica blokiranih institucija države i bezakonja!
Ali, hvala dragome Bogu – hrvatski građani puno su pametniji od hrvatskih moćnika i korumpiranih medija.
Na posljednje izbore u Splitu nije izašlo 72% birača, iz potpuno jasnog razloga – sadašnja politička scena je u potpunosti zakazala te ju hrvatski birači preziru.
Obmanama, lažima i galamama hrvatski ljudi više ne vjeruju!
U Hrvatskoj već više od 20 godina osvjedočeni lopovi i muljatori viču: ‘držite lopova’, i toga je već svima dosta!
Nesposobnost i kompromitiranost političke scene vidljiva je i prvašićima kojih je sve manje!
Hrvatska više ne smije prelaziti preko lopovluka i bezakonja koje svi vide – a one koje plaćamo da sprječavaju lopovluk, ništa ne poduzimaju.
Zato moramo izgraditi autentičnu i odlučnu političku opciju, koja će “sanirati te rane koje krvare“, uspostaviti vladavinu prava i jednakost svih građana pred zakonom.
To što je Čačićev otac bio glavni tužitelj u komunizmu i proganjao nedužne hrvatske studente, pravni poredak ne smije zanimati, i njegov sin ne može imati zaštitu pravosudnog sustava i biti društveno privilegiran.
Dosta je bilo pogodovanja i nepravde. Hrvati su jedan od najstarijih europskih naroda, koji kulturološki i politički pripada srednjoeuropskom podneblju, i zato Hrvatsku moramo urediti, te ju učiniti sretnom i uspješnom europskom državom.”
