Zašto nijekati kulturni dug koji civilizacija ima prema kršćanstvu?

Vatikanski dnevnik L’Osservatore Romano objavio je 5. listopada uvodnik iz pera Lucette Scaraffie o odluci britanske tv postaje BBC da u datiranju ignorira Kristovo rođenje. Prenosimo ga u cijelosti:

Vijest da je BBC odlučila promijeniti definiciju datiranja – zamijenivši uobičajene kratice prije Krista i poslije Krista s općenitom „našom erom“ kako ne bi vrijeđala vjernike drugih religija – nije pobudila velike reakcije, osim kod brojnih nekršćana koju su dali do znanja da uopće nisu bili uvrijeđeni zbog tradicionalnog datiranja.

Kao i u prethodnim slučajevima, takva odmjerena i uljudna stajališta nisu dirnula rukovodstvo britanske televizije. Zapravo, sasvim je razvidno da je poštivanje drugih religija samo izlika, jer oni koji žele izbrisati svaki trag kršćanstva iz kulture Zapada su neki zapadni laici.

Zasigurno ne događa se to prvi put. Pokušaj da se promjeni datiranje dolazi iz vremena Francuske revolucije koja je nametnula novi kalendar u kojem je računanje vremena započinjalo sa 14. srpnjem 1789., tradicionalno danom početka revolucionarnih previranja, izmišljajući nova imena mjeseca, i, naravno, brišući kršćanske blagdane zamijenivši ih „revolucionarnim“ . Tjedni, da bi se izbrisala nedjelja, zamijenjeni su dekadama. Taj kalendar je trajao kratko, do 1806., kada ga je ukinuo Napoleon. Novi je kalendar bio lažan, te ruglo i za najžešće prosvjetitelje.

Drugi je pokušaj učinio Lenjin, koji je promijenio kalendar počevši računanje vremena od državnog udara 24. listopada 1917., a ostao je na snazi do 1940. Zamijenio je tjedan sa razdobljem od pet dana, jasno, zamijenivši kršćanske blagdane s datumima važnima za revoluciju. Ni taj pokušaj nije bio odviše uspješan, jer se paralelno upotrebljavao i gregorijanski kalendar, kako bi se moglo imati odnose sa svijetom. Isto tako se je dogodilo i sa računanjem vremena od marša na Rim, s kojim je započelo razdoblje fašizma, koje je nametnuo Mussolini, a koji je, međutim, usporedno zadržao tradicionalni kalendar ne želeći ga zamijeniti.

Ukratko, zamisao ukidanja kršćanskog kalendara ima svoje najgore prethodnike, s brojnim propalim pokušajima. Treba reći da se BBC ovoga puta ograničava na promjenu izraza, a ne računanja vremena, iako se ne može negirati da je učinila čin licemjerja, licemjerja onih koji se prave da ne znaju zašto je upravo taj trenutak odabran za početak računanje vremena.

Nijekati povijesno revolucionarnu ulogu dolaska Krista na zemlju, koju su prihvatili i oni koji ga ne priznaju Božjim Sinom, ogromna je glupost. S povijesnog stajališta to znaju i židovi i muslimani.

Kako se može pretvarati da se ne zna da se samo od tog trenutka uprisutnila ideja da su sva ljudska bića jednaka, jer su svi djeca Božja? Načelo na kojem se zasnivaju ljudska prava, na osnovu kojeg se prosuđuju narodi i vladari, načelo kojega do tog trenutka nitko nije iznio i na kojem se zasniva kršćanska tradicija.

Zašto ne priznati da se od tog trenutka svijet promijenio? Da su nestali tabui i materijalne nečistoće i da je priroda oslobođena od prisutnosti nadnaravnog upravo jer je Bog transcedentan? Iz te stvarnosti rodila se mogućnost za europske narode da otkriju svijet, a za znanstvenike da počnu s eksperimentalnim proučavanjem prirode koje je dovelo da nastanka moderne znanosti.

Zašto onda nijekati čak kulturni dug kojega civilizacija ima prema kršćanstvu? Nema ništa više protupovijesnog i nesmislenijeg , kako su židovi i muslimani jasno razumjeli. Nije to pitanje vjere već razuma. I ovoga puta. [kta/m.u.]