Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov, jedan od lidera hrvatske nacionalne manjine u Srbiji, nedavno je, za posjeta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Zagrebu, bio član službenog srbijanskog izaslanstva.
Nekoliko dana kasnije sreo se s Vučićem u njegovu uredu. U razgovoru za Al Jazeeru konstatira kako manjine mogu biti mostovi suradnje država, ali isto tako i naći se u neugodnom položaju. Primjećuje i kako je manjinama posebno teško u danima obilježavanja datuma iz proteklih ratova, ali i u predizbornim kampanjama.
Uvjeren je i da upravo Vučić može pridonijeti rješavanju problema hrvatske manjine u Srbiji, kao što i tvrdi da je [Vučić] „političar koji je evoluirao“, ali i koji je “radikalno promijenio svoju političku praksu“, pri čemu je, na primjer, “od eurofoba postao eurofil“.
Tjedan dana nakon posjeta Zagrebu, Žigmanov je pozvan u Vučićev ured. “Vjerujete li da ta gesta nije bila samo simboličan čin i da će donijeti nečega dobroga, pozitivnoga, korisnoga hrvatskoj zajednici u Srbiji?”, pitao ga je novinar Al Jazeere-
“Da, vjerujem! Tim prije, jer se Aleksandar Vučić ne samo u srbijanskoj javnosti već i u međunarodnoj prepoznaje kao političar koji je spreman rješavati probleme. U tom smislu, siguran sam da će pozitivno riješiti i probleme s kojima se suočavaju Hrvati u Srbiji.”, odgovorio je Žigmanov.
“Jedan hrvatski novinar ovih je dana za Vučića napisao: ‘tamo gdje nije prisiljen igrati za svjetske moćnike, bilo da je riječ o onima s istoka ili onima sa zapada, Aleksandar Vučić skida janjeću kožu i pokazuje svoju vučju njušku’. Vi, pak, kažete da je ‘političar koji je evoluirao’ i da je ‘radikalno promijenio svoju političku praksu’. Je li doista?”, glasilo je sljedeće pitanje, a žigmanov je odgovorio: “Da. Treba samo usporediti njegovo političko djelovanje 1990-ih, zatim do 2008. godine, od 2009. do 2012. godine, i od te godine do danas pa će sve biti puno jasnije. Uzmite, na primjer, odnos prema Europskoj uniji – od eurofoba postao je eurofil.”
Govoreći što su problemi hrvatske manjine u Srbiji, Žiglanov je rekao: “Lista problema na kojima inzistiraju predstavnici hrvatske zajednice u Srbiji odavno je usuglašena i ona uključuje sljedeće: od pitanja zajamčenih mandata u predstavničkim tijelima na svim razinama vlasti te u izvršnim na lokalnoj razini i razmjerne zastupljenosti Hrvata u državnoj upravi, preko problema u ostvarivanju manjinskih prava (lektorat za hrvatski jezik, udžbenici za srednje škole na hrvatskome, licence za nastavnike i profesore koji predaju u nastavi, prostori za rad hrvatskih udruga kulture i nejednaka politika financiranja njihova rada, nedovoljna razvijenost informativnih sadržaja u elektroničkim medijima i dr.) i tzv. bunjevačkog pitanja, tj. miješanje države u identitetski prostor Hrvata na način da su Bunjevci nehrvati objekti afirmativnog odnosa države u brojnim područjima društvenog života, za razliku od Hrvata koji se tako čime ne mogu pohvaliti, pa do nerazvijene komunalne infrastrukture u hrvatskim naseljima i povrata imovine, prije svega Hrvatskog doma u Srijemskoj Mitrovici.”
Ddodao je da su dobivena “više nego čvrsta uvjeravanja od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da će se spomenuti problemi, u dijalogu s predstavnicima hrvatske zajednice, početi rješavati, što je i snažno potvrđeno na susretu u Beogradu 20. veljače”.
Što nam nakon ovoga preostaje nego reći: Živi bili pa vidjeli!
