Turski predsjednik Abdulah Gul nalazi se u posjetu Iranu. Cilj posjeta je razviti političke i trgovinske veze. Međutim, posjet se događa u osjetljivom trenutku kada zapadne zemlje, saveznici Turske, nastoje pojačati izolaciju Irana – zbog njegova nuklearnog programa koji bi mogao imati vojnu svrhu. O tome iz Istambula izvještava Dorian Jones.
Turskog predsjednika prati više od stotinu turskih poslovnih ljudi. Dvije zemlje žele do 2015. utrostručiti bilateralne trgovinske veze. Glasnogovornik turske diplomacije Burak Ozgergin izjavio je da je angažman s Iranom najbolji način da se prevladaju postojeći problemi: “Iran će surađivati ako mu se ne prijeti.. Drugim riječima, treba ponuditi mrkvu, a ne batinu. S druge strane, očito jest da u Iranu postoji autentično protivljenje bilo kakvoj suradnji sa Zapadom.”
Predsjednik Turske Abdulah Gul izjavio je da se problem iranskog nuklearnog programa treba riješiti pregovorima i najavio je da će Turska u tome biti posrednik. Turska već nekoliko godina želi to postati. S jedne strane, ona je islamska zemlja, ali je i članica NATO-a te kandidat za članstvo u Europskoj uniji.
Međutim, njezini pokušaji da posreduje između Teherana i Zapada do sada su bili neuspješni, a Iran je podvrgnut sve jačim gospodarskim sankcijama. Turski politički analitičar Čengiz Aktar kaže da tajming posjete Abdulaha Gula Iranu pokazuje koliko se Turska zapravo udaljila od Zapada: “Mislim da je ova vrst samopouzdanja vrlo loša u međunarodnim odnosima. Turska postaje sve jača, međutim, sama za sebe ona ne znači mnogo. Pomalo kao i Njemačka i Francuska, Turska je sila srednje kategorije i ne treba preuveličavati njezinu snagu. Naša bi vlada trebala shvatiti da 21. stoljeće nije stoljeće slobodnih strijelaca, već stoljeće suradnje.”
Bez obzira na to, Ankara je odlučna razviti gospodarske veze s Iranom. Šansu pogotovo vidi u iranskom energetskom sektoru, iz kojeg se većina stranih firmi morala povući zbog međunarodnih sankcija. Turska naime sebe vidi kao regionalni centar energetike.
To bi i Europi koristilo – kaže ekonomist Emre Egit koji radi za firmu Global Securities: “Poanta plinovoda Nabucco je da se diverzificira opskrba Europe prirodnim plinom. Da ne bude toliko ovisna o Rusiji. Ako se to želi postići, onda se u to moraju uključiti i Iranci. Turska će se ponašati u skladu s europskim planovima o sankcijama protiv Irana. Međutim, ona će se ponašati kao da te sankcije na dugi rok neće više postojati.”
Razmišlja li Turska zaista na dugi rok? Želi li pogodovati i zapadnim saveznicima a i susjedu, Iranu? Turski politički analitičari smatraju da će vladi u Ankari biti vrlo teško da u budućnosti održi takvu ravnotežu.
Izvor: Glas Amerike
