Dvojicu hrvatskih generala, Antu Gotovinu i Mladena Markača, Haaški sud je proglasio krivim i osudio na kazne zatvora od 24 i 18 godina zatvora za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio tijekom i nakon Oluje prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih područja u Hrvatskoj.
Generala Ivana Čermaka oslobodio je odgovornosti i naložio njegovo trenutačno puštanje na slobodu.
Gotovinu i Markača proglasio je krivim kao sudionike udruženog zločinačkog pothvata te ih proglasio krivim za djela progona, deportacije, pljačke, razaranja, ubojstva, nečovječna djela i okrutno psotupanje, a oslobodio ih je odgovornosti za prisilno premještanje.
Sudsko vijeće Haaškog suda zaključilo je da je general Ante Gotovina “svojim postupanjem značajno pridonio udruženom zločinačkom pothvatu” te da je “sudjelovao u Udruženom zločinačkom pothvatu i namjeravao da njegova djela pridonesu ciljevima UZP-a”. Vijeće je utvrdilo da je Gotovina zapovijedao svim jedinicama Zbornog područja Split kao i svim pridodanim jedinicama te da mu je i vojna policija bila podređena u svojim redovnim zadaćama. Vijeće je zaključilo da je general Gotovina izdao zapovijedi za napad na Knin, Gračac, Benkovac i Obrovac što su ocijenili protupravnim napadom kao i da te “zapovijedi za protupravne napade na civilno stanovništvo samo po sebi predstavljaju značajan doprinos UZP-u”. General Gotovina, zaključilo je vijeće, počinio je i propuste u sprječavanju i kažnjavanju počinitelja zločina.
Haaški sud utvrdio je da je hrvatski general Mladen Markač bio član udruženog zločinačkog pothvata, da je imao sveukupnu kontrolu nad snagama specijalne policije, da je zapovijedio granatiranje Gračaca, znao za sudjelovanje svojih potčinjenih u izvršenju kaznenih djela razaranja, pljačke i ubojstava te da nije učinio ništa da nađe počinitelje, kazni ih i spriječi nastavljanje zločina.
Vijeće je ustanovilo da je Markač sudjelovao na Brijunskom sastanku 31. srpnja 1995. i pridonio planiranju i pripremanju operacije Oluje te da je zapovijedio specijalnoj policiji da 4. i 5. kolovoza ’95. granatira Gračac što je predstavljalo “protupravni napad na civilno stanovništvo i civilne objekte”.
“Zapovijed da se granatira Gračac sama po sebi predstavlja značajni doprinos udruženom zločinačkom pothvatu”, rekao je Orie. Vijeće je također ustanovilo, uz neslagajuće mišljenje suca Kinisa, da su pripadnici specijalne policije 5. i 6. kolovoza sudjelovali u razaranju značajnog dijela Gračaca. Vijeće je utvrdilo da su sudjelovali u razaranju i pljačkanju imovine krajinskih Srba u Donjem Lapcu 7. i 8. kolovoza 1995.
“Vijeće je zaključilo da je gospodin Markač znao za sudjelovanje svojih potčinjenih u izvršenju tih kaznenih djela, ali nije poduzeo nikakve korake kako bi identificirao počinitelje, protiv njih pokrenuo odgovarajući postupak niti je poduzeo bilo što da spriječi počinjenje daljnjih zločina”.
Vijeće je zaključilo da je svojim radnjama i propustima Markač svojim potčinjenima stvorio atmosferu nekažnjivosti što je ohrabrivalo izvršenje zločina nad krajinskim Srbima i njihovom imovinom.
“Markač je širio lažne priče i sudjelovao u prikrivanju zločina koje su počinili njegovi potčinjeni nad krajinskim Srbima i njihovom imovinom”.
Orie je kazao kako su pripadnici specijalne policije ubili 25. kolovoza 1995. nekolio starijih seljana u zaseoku Gruborima. Tog i sljedećeg dana ista postrojba uz to je zapalila imovinu u Gruborima i selu Ramljane.
Haaški je sud u petak, izričući presudu trojici hrvatskih generala Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču, zaključio da su hrvatske snage tijekom i nakon Oluje izvršile progon srspkog stanovništva iz tzv. krajine.
“Imajući u vidu veliki broj zločina nad krajinskim Srbima počinjen tijekom kratkog vremena, vijeće zaključuje da je postojao rasprostranjen i sustavan napad usmjeren protiv srpskog stanovništva”, izjavio je predsjedavajući Vijeća Alphons Orie.
“Hrvatske vojne snage i specijalna policija počinili su ubojstvo, okrutno postupanje, nečovječna djela, razaranje, pljačke, progon i deportacije u skladu s navodima iz optužnice”, rekao je Orie obrazlažući osnove za presudu generalima.
Čitajući zaključke Vijeća, Orie je rekao da su pripadnici hrvatskih vojnih snaga i specijalne policije izvršili određeni broj ubojstava, okrutnog postupanja i nehumanih dijela te razaranje i pljačku.
Tročlano Vijeće također je ustanovilo da protupravni napadi na gradove u tzv. krajini i počinjenje drugih zločina hrvatskih vojnih snaga i specijalne policije u kolovozu 1995. predstavlja deportaciju najmanje 20.000 krajinskih Srba.
“Granatiranje Benkovca, Gračaca, Knina i Obrovca 4. i 5. kolovoza predstavlja neselektivni napad na te gradove, civile i civilne objekte”, kazao je Orie.
ICTY je utvrdio da hrvatske snage nisu namjerno gađale samo ranije utvrđene ciljeve u tim gradovima, nego i dijelove u kojima nije bilo takvih ciljeva te da su gradove u cjelini smatrale ciljevima.
Suci su zaključili i da, iako su postojali planovi krajinskih vlasti za evakuaciju lokalnih Srba, strah od nasilja i pritisak koje su stvorile hrvatske snage izazvali su atmosferu u kojoj ti ljudi nisu imali drugog izbora nego otići.
Vijeće je utvrdilo i da je motiv pravnih instrumenata hrvatskih vlasti i njihov učinak bio da imovina koju su ostavili krajinski Srbi dođe u ruke Hrvata i da se Srbima uskrati pravo korištenja kuća i imovine te je zaključilo da uvođenje restriktivnih i diksriminatornih mjera prema imovini predstavlja progon krajisnkih Srba.
Vijeće je utvrdilo da je u vremenu i području koje pokriva optužnica postojao međunarodni oružani sukob.
Što se tiče generala Čermak, sud je zaključio da on nije kriv ni po jednoj točki optužnice, odbacio je i tezu da je Čermak sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu. “Vijeće je zaključilo da dokazima nije ustanovljeno da je Čermak bio član udruženog zločinačkog pothvata”, te da “nije odgovoran ni po jednom drugom vidu odgovornosti za koje ga tereti optužnica”, rekao je predsjednik sudskog vijeća Alphons Orie.
Sud je zaključio da Čermak, koji je bio zapovjednik zbornoga mjesta Knina, “obmanjivao međunarodnu zajednicu o mjerama koje se poduzimaju da se zaustave zločini nad Srbima”, ali da nije odgovoran po drugim vidovima odgovornosti iz optužnice. Kao zapovjednik zbornoga mjesta Knina general Čermak imao je odgovornosti koje su bile šire, i “imao izvjesnog utjecaja nad civilnom i vojnom policijom, ali nije bio zadužen niti imao pravne ovlasti za održavanje reda i mira”, kaže se u obrazloženju koje je pročitao Orie.
Čermak “nije imao efektivnu kontrolu nad jedinicama Hrvatske vojske izvan kruga svojih potčinjenih u Zbornom mjestu i vijeće nije našlo pouzdanih dokaza da su ti potčinjeni počinili zločine”. Njegove su aktivnosti “obuhvaćale kontakte s pripadnicima međunarodne zajednice, čišćenje Knina, organiziranje javne kuhinje… Nije ustanovljeno da je Čermak znao ili namjeravao da mu aktivnosti pridonesu bilo kakvom cilju naseljavanja Krajine Hrvatima umjesto Srba, kaže se u obrazloženju.
“Sudsko vijeće (…) proglašava da niste krivi po svim točkama optužnice”, rekao je Orie i naložio da Čermak bude pušten iz pritvorske jedinice Haaškoga suda.
Tužitelji su u završnim riječima u kolovozu prošle godine tražili da se trojicu generala proglasi krivima i generala Gotovinu osudi na 27, generala Markača na 23 i generala Čermaka na 17 godina, a branitelji su u završnim riječima pozvali sudsko vijeće da njihove branjenike oslobodi svake krivnje jer im tužitelji nisu dokazali odgovornost ni za jednu točku optužnice.
Suđenje je počelo prije nešto više od tri godine, 11. ožujka 2008. Čermak i Markač su u pritvoru Haaškoga suda od 11. ožujka 2004., a Gotovina od 10. prosinca 2005. godine. [Vjesnik.hr]
