Gost emisije Nedjeljom u dva bio je bosanskohercegovački glumac Enis Bešlagić. Objasnio je hoće li se stranački aktivirati pred izbore u BiH, zašto je govorom protiv tamošnjih političara sebi zatvorio vrata za profesionalne angažmane te je li popularniji u BiH ili Hrvatskoj?
Neće se politički angažirati, kaže Bešlagić: “Ovo je moj društveni angažman. Ne mogu izbjeći da živim na ovom prostoru i da od privatnih odnosa Bakira, Izetbegovića i Ćovića ovise moji odnosi i Banjoj Luci, Mostaru i Sarajevu.”
Započeo je dosta projekata – u planu je jedan film, dvije serije, te jedan kviz. Stalni kazališni angažman nema, ali mu nije žao jer, kaže, bio je učahuren.
Bosanskohercegovački glumac, zvijezda ali i humnitarac. Nedavno su ga predložili za člana Predsjedništva BiH. Sa 16 godina bio je grobar, a danas glumac popularan i u Hrvatskoj i BiH – sa 100 tisuća pratitelja na društvenim mrežama.
Bešlagić kaže da je najveći problem to što se djecu u BiH najprije uči da se ljudi svrstavaju po tome što su po nacionalnosti, a onda se pita što neki čovjek radi i kakav je. “Postoji poslovica ‘Koja te kolijevka zanina, ta će te lopata zakopati’ – sve je u obitelji”, rekao je Bešlagić.
Na pitanje o Istanbulskoj konvenciji, podsjetio je kako ju je BiH potpisala prije pet godina te dodao: “Mi smo puno toga potpisali, a da ne znamo što potpisujemo. Lijepo je gledati kako se u demokratskom društvu, evo o Istanbulskoj konvenciji u Hrvatskoj, čuju različita mišljenja. U BiH se ni o čemu ne smije očitovati, samo se šuti, ćuti i trpi.”
Prema njegovom mišljenju, djeci treba dati prvenstveno dobro obrazovanje. Kritičan je prema vladajućim strukturama u zemlji – krivi ih za 25 godina pljačke: “Kad pokradete sirotinju, djeci ne date lijekove… Oni su trovači naroda da bi mogli u svojim torovima vladati i upravljati narodom. Hrane ih nacionalizmom. Želim da se ljudi distanciraju iz svih vjerskih ustanova, bile to crkve, džamije, sinagoge. Ako je jedan premijer zadnji došao u džamiju, ima da zadnji stane u red ako smo svi pred Bogom isti, a ne da se njemu napravi red da dođe prvi i da se njemu klanjaju.”
Uloga Šemse donijela mu je, kaže, časnu i divnu priliku da posjećuje bolesnu djecu. Meni nije bitno hoću li igrati Šemsu ili Hamleta, meni je bitno kad umrem da mom djetetu puštaju ove snimke, moj govor iz Mostara i da kažu to je bio tvoj otac. Na dodjeli Večernjakove nagrade, govor u Mostaru – kritički intoniran, pred političarima iz BiH i Hrvatske. Je li od tada teže dobiva glumački angažman? “Ne, to je pretjerana priča. Imam normalan život, vrlo sam situirana osoba. Uvijek sam radio i dosta reklamnih kampanja”, dodao je.
Bešlagić je rekao kako ne može biti apolitičan. Dajem podršku Dini Konakoviću jer ga poznajem, njemu vjerujem. Znam da je častan i da će nešto pokušati promijeniti.
Uvođenje trećeg entiteta za njega je besmisleno: “Trebaju nas štititi zakoni u državi, a oni trebaju biti jednaki prema svima. Svi se trebaju uključiti da se pomogne hrvatskom narodu, ne samo hrvatskom… Ni Čović, ni Dodik ni Izetbegović nisu zaštitnici naroda. Naopaka je ta nametnuta podjela. Ne možeš negirati zemlju u kojoj živiš i u istoj toj zemlji tražiti prava. Krvavo smo zastavu napravili da bude zastava sva tri naroda.”
“Te vođe koji sad pozivaju na rat, voze se u najskupljim audijima, svoju djecu školuju vani, sa tim istim putovnicama na kojima imaju znak države BiH ostvarili su sva prava, izlobirali toliko da im djeca studiraju u Americi”, rekao je Bešlagić. Spas za BiH vidi samo u kolektivnoj katarzi. (HRT)
