I dvadeset godina nakon 1. ožujka 1992., kada su se građani opredijelili za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, Dan nezavisnosti bit će obilježen samo u jednom dijelu zemlje. Događaji koji su prethodili 1. ožujku 1992. bili su burni. Jedan od svjedoka strahovitih političkih pritisaka tih dana bio je i tadašnji zastupnik u Parlamentu Republike Bosne i Hercegovine Miro Lazović. Kasnije je u nekoliko navrata svjedočio o prijetnjama smrću upućenim njemu i njegovoj obitelji.
“Na sjednici Parlamenta održanoj 25. siječnja 1992. odlučivalo se o referendumskom pitanju. Ta sjednica održana u ranim jutarnjim satima bila je duga i burna. Prije odluke o referendumskom pitanju na scenu su stupile prijetnje političara iz SDS-a kojim su nastojali isposlovati da svi zastupnici srpske nacionalnosti napuste sjednicu. Pokušavali su nas zaplašiti. Prijetili su nam smrću, i nama i našim porodicama”, prisjetio se u razgovoru za Fenu Lazović.
Na njegovu adresu su tih dana pristizali prijeteći telegrami i pozivi na sastanak s čelnicima SDS-a. “Nisam popustio pritiscima i bio sam prisutan kada je izglasano ovo referendumsko pitanje. Nažalost, poslije 1. ožujka nastupile su burne reakcije kroz postavljanje barikada, a zatim i kroz otvorenu agresiju”, rekao je Lazović.
Dan nezavisnosti je rođendan BiH, i to je, kaže Lazović, historijska činjenica koja ne može biti promijenjena i kao takva živjet će zauvijek.
A za nezavisnost Bosne i Hercegovine glasali su svi, potvrdio je Lazović, i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. Kako je onda moguće da današnji političari iz RS-a uporno odbijaju prihvatiti ovaj datum?
“To je apsurd koji je prisutan već dugo vremena. Oni koji negiraju nezavisnost BiH, iste one države od koje, zahvaljujući njenoj nezavisnosti, imaju goleme privilegije, plaće i značajne pozicije. Da nije bilo nezavisnosti države, ne bi danas mogli putovati po svijetu uime te države, zarađivati i imati političku moć. Iza tog negiranja krije se produžena ruka SDS-ove karadžićevske politike u smislu da oni nikada nisu priznavali cjelovitu i nezavisnu BiH. Ratni ciljevi brisanja jednog naroda i teritorijalne razgradnje BiH tada nisu ostvareni, ali su još uvijek u glavama nekih”, rekao je Lazović.
Odakle toliki otpor kada je u pitanju obilježavanje Dana nezavisnosti ili Dana državnosti pokušao je za Fenu pojasniti i predsjednik Alternativnog kluba Trebinje Blažo Stevović.
“Stvar je osobne kulture i bezobrazluka ne slaviti Dan nezavisnosti BiH, a u isto vrijeme ići u Sarajevo na blagajnu i uzimati novac od te iste države. Ta država da nije nezavisna ne bi imala ni blagajnu. Suština djelovanja tih srpskih političkih licemjera je da odu u Sarajevo koje toliko mrze i da tamo dignu svoje plaće. S druge strane, ovu državu i običan narod drže u obmani pokušavajući ih uvjeriti da su oni zaštitnici srpskih interesa. Nadam se da će na funkcije u BiH uskoro biti birani građani BiH koji će osim blagajne obilaziti i druge prostorije u državnim institucijama naše zajedničke, suverene, nezavisne, cjelovite i nedjeljive BiH”, kazao je za Fenu Stevović.
Zastupnik SNSD-a u Zastupničkom domu PSBiH Lazar Prodanović neobilježavanje Dana nezavisnosti BiH u Republici Srpskoj obrazlaže tvrdnjom da taj datum za Srbe ne predstavlja nikakav praznik.
“Ovaj datum je značajan samo po tome što je, nažalost, bio generator ratnih sukoba u BiH. Za BiH bi bilo puno bolje kada bi se fokusirala na usuglašavanje datuma koji su od općih interesa za sve”, rekao je u izjavi za Fenu Prodanović.
Istaknuo je da je 1. ožujka 1992. godine 99 posto Srba na referendumsko pitanje odgovorilo negativno, te da je to jasan pokazatelj da Srbi nisu željeli nezavisnu BiH.
Građani BiH su se 1. ožujka 1992. na referendumu ipak opredijelili za nezavisnost BiH. Ovaj datum danas se obilježava samo u Federaciji BiH, dok je u RS-u 1. ožujka običan radni dan. Ovaj datum je usprkos svemu historijska činjenica.
Tog dana 1992. godine 64 posto građana BiH potvrdno je odgovorilo na referendumsko pitanje “da li ste zato da BiH bude nezavisna država svih njenih građana i ravnopravnih naroda”.
Referendum za nezavisnost BiH održan je na preporuku Arbitražne komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Kada je Skupština SR BiH usvojila deklaraciju o nezavisnosti, tadašnji lider SDS-a, a sada haški optuženik Radovan Karadžić, otvoreno je zaprijetio muslimanskom narodu nestankom.
U ratu koji je uslijedio stotine tisuća ljudi je ubijeno i ranjeno, više od milijun je protjerano, a ratnim zločinima i genocidom izmijenjena je demografska struktura BiH.
Obilježavanje Dana nezavisnosti BiH trebalo bi biti riješeno donošenjem zakona o praznicima na razini države. Prema nekim inicijativama, kao mogući datum za obilježavanje Dana nezavisnosti spominje se i 22. svibnja, dan kada je BiH primljena u Ujedinjene narode.
