“Taj fenomen dvije škole pod jednim krovom se koristi kao ogledni primjer ovdašnje segregacije. To ustvari i jeste segregacija. Međutim, kada pogledamo alternativu, stvari se mogu bitno drugačije sagledati. Jedina alternativa našoj segregaciji je dominacija jednih nad drugima. Kada bismo te dvije škole pod jednim krovom sveli pod jednu, na krovu bi moralo pisati ime ‘vlasnika’.
Tako u ovoj zemlji sve funkcionira, u svim segmentima života, pa tako i u školstvu. Borbu protiv dvije škole pod jednim krovom je svojevremeno započeo Haris Silajdžić, čini mi se, s ciljem da se te škole ujedine, a to bi rezultiralo time da bi jedni uvijek bili podređeni drugima, a to je, po meni, nažalost, gore od onoga što trenutno imamo. U ovoj zemlji se prvo trebaju postaviti fer i korektni odnosi, zapravo pravila civilizirane igre, da se sve ne koristi u političke svrhe, jer dvije škole pod jednim krovom nije pitanje obrazovanja, već isključivo političko pitanje.
To je vidljivo i sada kada se približavaju lokalni izbori i kada se, nakon dugačke šutnje, ponovno poteže ta priča, koja se kod neobrazovanih birača percipira kao ‘ujedinit ćemo škole, pa ćemo im pokazati’.
To je samo populistički način za dobivanja glasova. U tim političkim glumatanjima nema ni zrna iskrenosti. Čim prođu lokalni izbori, o tome će se privremeno prestati govoriti. Nikome tu nije stalo do djece, i baš tu je vidljiva ta budućnost nedovršenog rata i težnje za novim zauzimanjem teritorija.
To da imamo segregaciju koja je bolja solucija od onoga što je njena alternativa, to je jedan tragičan primjer koji bolje od bilo čega govori o ovdašnjoj stvarnosti. Živimo zapravo u stvarnosti koja je dnevnopolitička tvorevina.”
Josip Mlakić, književnik, u intervjuu portalu Lupiga.com
