Nakon naglog skoka cijena hrane u 2008. godini, i nereda koji su usljedili, razvijene zemlje, kao i zemlje u razvoju, obvezale su se da će podržati zemljoradnju. Nakon što je agencija Ujedinjenih naroda objavila najnovije statistike o gladi u svijetu, Steve Baragona objašnjava koliko su te obveze ispunjene.
Kada su se globalne cijene hrane drastično povećale u 2008., svijet je već bio u zaostatku da ostvari ciljeve postavljene u milenijskom razvojnom planu, i smanji broj gladnih za pola do 2015. godine. Kriza koju su izazvale povećane cijene tu je situaciju samo pogoršala, kaže Garry Smith, koordinator agencije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu: “Na određeni način, to je bila prava katastrofa, jer se broj siromašnih diljem svijeta povećao za 150 milijuna ljudi.”
Ta je brojka dosegla milijardu ljudi do 2009. godine. Cijene hrane porasle su, između ostalog, zbog neobično niske razine rezervi hrane, korištenja biljnih kultura za proizvodnju bio-goriva, te zbog utjecaja spekulatora na tržište.
No, uz to, postojao je i jedan dugoročni faktor koji je doprinio ovoj situaciji, kaže Gawain Kripke, iz organizacije Oxfam America: “U posljednjih tridesetak godina, međunarodni donatori znatno su smanjili iznose koje izdvajaju za razvoj poljoprivrede.”
Pomoć za poljoprivredu pala je sa 17 posto donatorskog budžeta, koliko je iznosila prije tri desetljeća, na manje od pet posto, koliko je iznosila prije početka krize. No, onda su počeli prosvjedi, kaže Kripke: “Kada su cijene hrane počele nekontrolirano rasti 2007. i 2008. godine, svjetski su čelnici počeli obraćati pažnju na ovaj problem, te su na sastanku skupine G8 u Italiji obećali dodatna financijska sredstava.”
Predvođeni administracijom predsjednika Obame, na tom je sastanku u lipnju prošle godine obećano 22 milijarde dolara pomoći. Nekoliko je donatora također osnovalo fond pomoći pri Svjetskoj banci, koja će sredstva raspodjeliti zemljama koje imaju najbolje planove razvoja.
Godine 2008. čelnici zemalja u razvoju, za koje stručnjaci kažu da su zapostavljali svoje poljoprivrednike, također su počeli obraćati pažnju na ovaj problem. Od onda je veliki broj njih povećao izdvajanja za poljoprivredu iz svojih državnih proračuna. Mnogi čelnici zemalja u razvoju pokušavaju iskoristiti obnovljeni interes koji su donatorske zemlje počele pridavati poljoprivredi, tako što stvaraju sveobuhvatne planove za povećanje opskrbe hranom. Pet se zemlja kvalificiralo za financiranje iz fonda Svjetske banke, vrijednog oko 230 milijuna dolara. Mnoge druge još rade na svojim prijedlozima.
No, Chris Delgado, iz Svjetske banke, kaže da to stvara mogući problem: “Zemlje su pod pritiskom da naprave ove sveobuhvatne, strateške planove, no moj je strah, i strah mojih kolega, da će biti više dobrih prijedloga, nego što će će biti novca za njihovo financiranje.”
U fondu trenutno ima manje od milijardu dolara, a ispostavilo se da su 22 milijarde, koje su obećane na sastanku skupine G8, uglavnom novac koji je već izdvojen za te svrhe, samo u drugačijem obliku, te da je samo 4 do 6 milijardi od tog iznosa zapravo novi novac.
Gary Smith, iz agencije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu, kaže da im donatori nisu dali mnogo informacija o tome čemu je taj novac zapravo namijenjen: “Mi na neki način njima moramo vjerovati na riječ da se novac troši, i da se njime čine dobre stvari, no vrlo je teško razumjeti točno o kakvim se stvarima radi.”
Čak i s povećanim interesom donatora za poljoprivredu, većina procjena pokazuje da će godišnje biti potrebno na desetke milijardi kako bi se barem malo smanjio broj gladnih u svijetu.
Chris Delgado kaže da su mnogi u zemljama u razvoju spremni na napredak: “Sposobnost dobrog iskorištavanja pomoći znatno se povećala. Još toga se mora učiniti, no ono što u ovom trenutku nedostaje nisu ideje ili institucije, nego novčana sredstva.”
Svjetski će se čelnici sljedećeg tjedna sastati u New Yorku kako bi ocjenili napreak na ostvarivanju ciljeva Milenijumskog Razvojnog plana. I dok se broj gladnih u svijetu još uvijek vrti oko milijarde, stručnjaci kažu da će biti potrebne značajne nove investicije ukoliko se želi do 2015. godine, postići cilj postavljen ovim planom.
Izvor: Glas Amerike
