U Vatikanu je prošli mjesec održan dvotjedni skup katoličkih biskupa na temu položaja kršćana na Srednjem istoku. Ovo područje svake godine napuste tisuće kršćana, većinom katolika. Neki to čine zbog sve izraženijeg islamskog fundamentalizma. Drugi je razlog izraelsko-palestinski sukob. U kolijevci kršćanstva, u posljednjih 60 godina, postotak kršćana smanjio se s osam posto na tek oko jedan posto.
Suha Asfour iz Betlehema je kršćanka. Obiteljskog se života sjeća jedino putem fotografija. Naime, iz njezine je obitelji jedino ona ostala ovdje. Ostali su u Americi.
Sada i njezin suprug, poznati liječnik, želi krenuti njihovim stopama: “Financijska situacija sve je gora. Zid nam stvara probleme u poslu, životu, u svakodnevnom kretanju iz jednog grada u drugi. On nam svima zagorčava život – svim Palestincima, a ne samo kršćanima.”
Kada govori o ‘zidu’, on misli na betonske barijere i kontrolne točke koje je postavio Izrael, kako bi se zaštitio od terorističkih napada Palestinaca sa Zapadne obale. Međutim, ove su barijere Suhi Asfour ograničile kretanje i otežale život.
Ogorčena je što mora napustiti svoj dom, no osjeća da drugog izbora nema: “Ovo je poput zatvora. Kada ne mogu izaći iz Betlehema, to je poput kaveza, kao da sam ptica koja iz njega ne može izaći. Život je težak, a posla i obrazovanja nema.”
Kršćani su nekoć bili većina u Betlehemu i okolnim mjestima. No, to se promjenilo 1948. kada su – nakon osnivanja Izraela – tu stigli prognani Arapi. Na periferiji Betlehema i danas – više od 60 godina nakon rata – postoji palestinski izbjeglički logor. Bilo je sukoba i između arapskih muslimani i kršćana, no u Betlehemu su oni većim dijelom živjeli jedni uz druge.
Kada govore s novinarima, i jedni i drugi poriču postojaje bilo kakvih dubljih vjerskih tenzija. No, u odnosu na Palestince muslimanske vjere, kršćani su većinom bogatiji, bolje su obrazovani, i lakše se uklapaju u zapadni svijet. Zbog toga im je i lakše emigrirati. Sama pomisao na to je bolna – kaže Suha Asfour – ali odmah dodaje da će učiniti sve kako bi njezinoj djeci bilo bolje.
“Negdje drugdje će barem biti slobodni. Moći će živjeti, umjesto da se pate. Uživat će u životu, a to je dovoljno,” kaže suprug Suhe Asfour.
No, ona se i dalje nada da će se uvjeti života u Betlehemu promjeniti, te da njena obitelj neće morati napustiti rodni grad: “Molim se Bogu da se situacija uskoro poboljša. Uvijek se nadamo boljem, za kršćane, za Palestince, i za svu našu djecu. Želimo da i naša djeca žive kao i sva druga djeca na svijetu, da se osjećaju slobodno, i da uživaju u životu.”
Za obitelj Asfour, jedino što bi moglo promjeniti život na ovim područjima jest – mir. [Glas Amerike]
