Nacionalna zaklada za demokraciju (Nacional Endowment for Democracy – NED)je privatna nevladina i neprofitna organizacija, sa sjedištem u Washingtonu, koja je bavi širenjem i jačanjem demokracije i demokratskih institucija širom svijeta.
Fondovima koje odobrava američki kongres NED pomaže više od 1000 demokratskih projekata nevladinog sektora u više od 90 zemalja. Osnovana 1983. godine, Nacionalna zaklada za demokraciju je postala lider u borbi za demokraciju i središte aktivnosti, resursa i intelektualne razmjene, demkratskih aktivista iz čitavog svijeta.
O Forumu o budućnosti Bosne i Hercegovine kojemu je pokrovitelju ova organizacija razgovarali smo s Carlom Gershmanom, direktorom Nacionalne zaklade za demokraciju. Za razliku od svih drugih konferencija, foruma i radnih skupina o budućnosti Bosne i Hercegovine u Washingtonu, NED je imao jedan nov i neobičan pristup okupivši svjetske pravne, ustavne i ekperte za razvoj demokratskog društva te nekoliko regionalnih eksperata.
Na pitanje kako je došlo do organiziranja ovog foruma i izbora sudionika, direktor Gershman kaže:
“Bilo je to jedno vrlo interesantno iskustvo, iako ovo nije prvi put da je NED nešto slično organizirao, prvi put smo to uradili sa Kirgistanom. NED je neobičan po tome što se naš rad ne svodi samo na aktiviste na terenu, mi također objavljujemo i Demokratski žurnal, imamo istraživački centar koji se zove Međunarodni forum za demokratske studije, te na taj način okupljamo ljude koje su specijalizirani eksperti za demokratska, ustavna i izborna pitanja, sve moguće aspekte demokracije. Stoga je kada je došlo do neuspjeha Kirgistanske vlade, oni su od nas tražili pomoć da shvate što treba učiniti da se na tom planu postigne uspjeh.
Mi smo organizirali forum koji je bio vrlo zapažen u Kirgistanu. To je bilo zapaženo i u Bosni i Hercegovini i onda nam je predloženo da tako nešto organiziramo i uoči izbora, uzimajući u ozbir i 15 godišnjicu Daytona. Mi smo tada okupili nekolicinu regionalnih eksperata, ali veći dio sudionika bili su eksperti za demokratizaciju u širem smislu. Najvažniji u grupi je možda Lary Diamond, koji je jedan od urednika našeg žurnala i profesor na univerzitetu Stanford, i mnogi drugi, medju njima i Andy Raynolds, ekspert za ustavna pitanja i profesor na Univerzitetu Sjeverne Caroline. U grupi je postojalo nekoliko točaka potpunog konsenzusa, npr. da nije naše da narodu Bosne i Hercegovine kažemo što će raditi, te da oni o tome moraju odlučiti sami. Međunarodna zajednica može pružiti neki vid pomoći ili sugestija, ali demokracija je proces koji mora krenuti iznutra, u koji moraju biti uključeni građani, lokalne nevladine organizacije i cijelo društvo. To nadasve mora biti transparentan proces u kojem se ne vrše razgovori i dogovori iza zatvorenih vrata.”
Jedna od preporuka ovog Foruma, koji zaista daje jedan okvir promjena, ali ne i njegov detaljan sadržaj, je fokus na samoodrživosti i odgovornosti, dakle uspostavljanje i postizanje dugoročnih a ne kratkoročnih ciljeva kako je do sad bio slučaj. Gospodin Gershman objašnjava:
“Drugim riječima procesi koji su se do sada događali svodili su se na to da je međunarodna zajednica pokušavala uspostaviti dogovore s političkim igračima, koje su svodili na minimum za koji su smatrali da se lideri mogu usuglasiti. Moramo se suočiti sa time da to nije bilo uspješno. Mi idemo dalje, naš prijedlog je da se ustanove promjene koje su neophodne da se ispuni cilj, a to je da Bosna i Hercegovina postane funkcionalne demokratska država koja se kvalifikovala da postane dio demokratske Europe.
Slijedeći zaključak je da je atmosfera na terenu takva da ljudi Bosne i Hercegovine žele promjene, da žele da se ekonomija poboljša, da žele biti dio Europe. Zaključak ovog foruma je da se nadamo da će to dovesti do pritiska odozdo, iz baze, jer cijelo društvo treba biti angažirano na promjenama a ne da se sve prepušta maloj grupi lidera.
Demokracija nija konačno stanje, demokracija je proces u kojem se stalno mora kretati naprijed, i stalno se mora obnavljati… Moraju se naći načini da se živi i radi zajedno i da se ostvari jedno zajedničko društvo, što nije lako ali je moguće. Bosna i Hercegovina nije jedina zemlja koja prolazi kroz ovaj proces. Indonezija je zemlja koja je kroz taj proces prošla uspješno i jedna od preporuka foruma je bila da se iskoriste primjeri uspješnih praksi u ujedinjenju podijeljenih društava, kao što je indonezijsko čiji je moto ‘E Pluribus Unum’, u mnoštvu jedno. Možda će takav slučaj biti i u Bosni i Hercegovini: ‘E Pluribus Unum’.” [Glas Amerike]
