“Što se tiče politike predsjednika Borisa Tadića prema BiH, ja bih je ukratko definirao kao politiku licemjerja, gdje Tadićeve na prvi pogled lijepe riječi o Bosni i Hercegovini uopće ne prate njegova djela. Tadić više nego aktivno podržava Milorada Dodika koji javno tvrdi da ga Bosna i Hercegovina ne zanima i koji sve radi na dezintegraciji ove zemlje.
Skandalozno je, s druge strane, da predsjednik Srbije dolazi na predizborni skup jedne političke partije u RS-u, da se po BiH šeće bez potrebe da o tomu konzultira središnje državne institucije u glavnom gradu te zemlje, itd. O njegovoj tobožnjoj proeuropskoj politici napisani su odlični tekstovi upravo na vašem portalu (e-novine.com, op. ur), a Srđa Popović lucidno je razotkrio svu lažnost i licemjerje politike Tadićeve administracije.
Predsjednik Ivo Josipović, osim prvoga dolaska u BiH prilikom kojega je održao zapažen govor u Parlamentu BiH i posjetio neka mjesta stradanja naših naroda, vodi isto tako vrlo problematičnu politiku prema BiH koja ozbiljno dovodi u pitanje iskrenost njegovih postupaka.
Upada u oči Josipovićeva potreba da se svidi svima, politika tobožnjega nemiješanja u bh prilike i nezauzimanja jasnih stavova koje onda svatko može tumačiti na svoj način, što se moglo vidjeti upravo prilikom njegova nedavna posjeta Mostaru i nakon izjava Dragana Čovića, te opširnog izvještaja Srne kako se “Hrvatska više ne iscrpljuje u jalovom jurišanju na Republiku Srpsku, kao što je to činila za vrijeme dok je hrvatski predsjednik bio Stjepan Mesić, nego će Zagreb podržati stvaranje hrvatskog entiteta, odnosno federalne jedinice u Bosni i Hercegovini”.
Nalazimo se pred prividnim apsurdom: čovjek, koji je izrazio žaljenje zbog Tuđmanovih postupaka prema BiH u devedesetim godinama, svojom dosadašnjom dvojbenom i nejasnom politikom zapravo najviše ide na ruku upravo podržavateljima takve hrvatske politike iz devedesetih godina koja i dalje najveću štetu nanosi bosanskim Hrvatima i interesima ove zemlje.
Jednako mi je potpuno neobjašnjiva Josipovićeva potreba da višekratno daje izjavu kako je Milorad Dodik “ispunio sve što je obećao”. Bio bi red da se javnosti prikaže što je to Milorad Dodik obećao, a što je pak ispunio. Josipović bi trebao znati kako i tijekom ove godine Republika Srpska iz svoga proračuna nije izdvojila niti jednu konvertibilnu marku za povratak Hrvata na njihova ognjišta (je li i to Dodik obećao i ispunio svoje obećanje?).
Osobno više vjerujem svojim očima i svjedočenjima ono malo povratnika u Posavinu od Doboja, Dervente, Bosanskog Broda, Šamca, Modriče itd. koji na svojoj koži odlično osjećaju svu „ispunjenost tih Dodikovih obećanja“. Kad se sve to ima u vidu, onda je sasvim razumljivo da su Kopanjine i Dodikove Nezavisne novine ovih dana upravo Josipovića nagradile kao ličnost godine, a repriza te nagrade slijedi uskoro u Mostaru, gdje mu se po svoj prilici smiješi i Čovićev Večernjakov pečat za iste zasluge.
Znam da europska (odnosno britanska) politika forsira priču o potrebi za regionalnom suradnjom, protiv koje osobno nemam ništa pod uvjetom da ona bude postavljena na zdravim principima i osnovama i da se postojeći problemi ne guraju pod tepih. U tom kontekstu treba tumačiti ove učestale susrete Josipović-Tadić, pa i Josipovićeve pohvale Dodiku. Volio bih da se varam, no sve me to podsjeća na neke već viđene scenarije i bojim se kako se ovakva politika ne znam koji put vodi preko leđa Bosne i Hercegovine i njezinih interesa.
Taj me proces zabrinjava i smatram kako se predsjednik Josipović u čitavoj ovoj priči o “regionalnoj suradnji” nije prema BiH ispravno postavio, za razliku, recimo, od predsjednika Stjepana Mesića koji je zapravo prvi udario temelje za suradnju između Hrvatske i Srbije, pokrenuo proces pomirenja i izrekao riječi isprike srpskom narodu, ali je pritom vodio principijelnu politiku prema BiH i nije radio ništa nauštrb Sarajeva, Podgorice, Prištine…
Čini mi se kako je “stavljen na led” i od strane predsjednika Josipovića i predsjednika Tadića i to jedino zbog toga što je kritizirao licemjernu politiku koju prema BiH vodi predsjednik Tadić, što se postavio ispravno glede samostalnosti Kosova i što je Miloradu Dodiku rekao ono što mu očito nikada neće reći nijedan od njih. Zbog svega toga im je Milorad Dodik nedavno u Banja Luci upravo preko Nezavisnih novina iskazao svoju veliku zahvalnost”
Fra Petar Jeleč, profesor povijesti na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, u intervjuu E-novinama
