Isti oni koji Ivu Josipovića danas optužuju za miješanje u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine još jučer su pokušavali uvjeriti javnost kako Josipović podržava SDP BiH i čelnika te stranke Zlatka Lagumdžiju u nastojanju da okupi parlamenatrnu većinu, i pri tome im nije padalo na pamet reći da bi to moglo biti miješanje u unutarnje stvari BiH
Piše: Ivica Majić
Hrvatski predsjednik Ivo Josipović u posljednej se vrijeme našao na udaru kritika čelnika SDP-a BiH, SDP-ovih političkih saveznika i glavnine sarajevskih medija. Za sve je “kriva” izjava o potpori Republike Hrvatske euroatlantskom putu Bosne i Hercegovine kojom su Josipović i hrvatska premijerka Jadranka Kosor u 10 točaka iznijeli hrvatski pogled na BiH.
Ta izjava, odnosno činjenica da se u njoj – nakon što je izrečena čvrsta potpora “teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH” i dato obećanje da će se Hrvatska “zalagati unutar međunarodne zajednice, a posebno u EU, za sigurnu i i predvidljivu europsku perspektivu BiH u procesu prilagođenim specifičnim potrebama, regionalnom položaju i strukturi BiH” – dosta obazrivo navodi kako bi konstitutivne narode u vlasti trebali zastupati njihovi izabrani predstavnici, ta je izjava, dakle, učinila da Josipović preko noći od hvaljenog prijatelja Bosne i Hercegovine, koji je imao hrabrosti kritički se osvrnuti na nedavnu prošlost i izraziti žaljenje zbog politike iz devedesetih, postao mrski neprijatelj i rušitelj BiH.
Josipović vjerojatno nije mogao ni slutiti da je tako lako postati neprijatelj i rušitelj!
Josipović je, zbog stavova koje je zajedno s premijerkom Kosor iznio u zajedničkoj izjavi, koji su protumačeni kao potpora HDZ-u BiH i HDZ-u 1990, optužen za miješanje u unutarnje stvari BiH. No, zanimljivo je da su isti ti koji ga zbog toga danas optužuju za miješanje u unutarnje stvari još jučer pokušavali uvjeriti javnost kako Josipović podržava SDP BiH i čelnika te stranke Zlatka Lagumdžiju u nastojanju da okupi parlamenatrnu većinu, i pri tome im nije padalo na pamet reći da bi to moglo biti miješanje u unutarnje stvari BiH.
Nino Raspudić, u kolumni koju redovito objavljuje u “Večernjem listu”, to naziva grebanjem za legitimitet. U tom smislu podjeća na nedavni Lagumdžijin posjet Zagrebu, gdje ga je primio Ivo Josipović, koji je tijekom razgovora izrazio potporu ulasku BiH u NATO i EU, što je iste večeri u središnjem dnevniku FTV-a dobilo sasvim drugu dimenziju – objavljeno je kako je Jospović dao potporu Zlatku Lagumdžiji da uvede BiH u euroatlantske integracije.
Raspudić podsjeća na još jedan grebatorski potez SDP-a BiH: “Neposredno nakon izbora u listopadu, Željko Komšić iskoristio je skup udruge Internacionalna liga humanista u Zagrebu da bi neformalni susret s predsjednikom Josipovićem prikazao kao službeni posjet. Tom viješću počeo je dnevnik FTV-a, ostavljajući dojam da je Josipović oduševljeno pozvao Komšića.”
Očigledno je da SDP BiH, zajedno sa svojim saveznicima i podupirateljima, njeguje vrlo neobičnu “politiku nemiješanja”. Općenito, njihov pogled na politiku je prilično konzervativan. Doduše, ne u politološkom značenju toga termina, nego su im politički pogledi, osobito kada je riječ o smislu demokracije, izbora, zastupanja, ravnopravnosti, vrlo bliski onima koji su u ovom dijelu svijeta vladali u vrijeme “politike nemiješanja i aktivne koegzistencije”.
A glede (ne)mješanja još jedan zanimljiv detalj. Ovih dana, šo je preneseno i na našem portalu, Ivo Komšić žali za vremenima kada se visoki predstavnik izravnije mješao u postizborne kombinatorike. Konkretnije, kada je Wolfgang Petritsch, ne obazirući se odveć ni na zakone, ni na načela, ustoličio Alijasu za promjene. No, ta su vremena definitivno za nama, baš kao i politika “politike nemiješanja i aktivne koegzistencije”.
