U knjizi Arab Voices, Arapski glasovi, James Zogby osporava ono što on vidi kao ‘pet velikih mitova koji iskrivljuju američku percepciju arapskog svijeta’.
Prvi je mit da su svi Arapi isti, a drugi smatra da arapski svijet ne postoji. Zogby International, istraživačka organizacija Jamesovog brata Johna Zogbyja, provela je ankete u šest arapskih zemalja – od Maroka na zapadu do Ujedinjenih arapskih emirata na istoku. Rezultati su pokazali bogat i raznovrstan krajolik, s raznolikim pod-kulturama.
Međutim, kaže James Zogby, oni pokazuju i osjećaj pripadanja širem arapskom svijetu: “Kultura Maroka različita je od one u Libanonu, Saudijska Arabija drugačija je od Egipta. Ljudi pokazuju nevjerojatnu raznolikost mišljenja o svakodnevnom životu i o jedinstvenosti nečije vlastite zemlje, no istodobno postoje zajedničke niti koje se provlače tom regijom. One su nastale iz zajedničkog jezika i zajedničke senzibilnosti. Arapi mogu biti vrlo različiti, no kad je izvršena invazija na Irak, oni su se ujedinili, kada Palestina prolazi kroz probleme, oni se ujedinjuju i govore jednim jezikom. Osjećaju da njihov zajednički glas odjekuje posebnom snagom.”
Za treći mit Zogby krivi američke medije. Radi se o krivoj percepciji da Arapi mrze Sjedinjene Države, njihove vrijednosti i način života. “Sliku koju dobijamo je da Arapi odlaze na počinak s mržnjom prema Amerikancima, da se ujutro bude mrzeći Izrael, a da tokom dana gledaju televizijske vijesti koje potpiruju tu mržnju. No, naše su ankete pokazale da su njihova najveća briga njihova djeca, zdravstvena skrb i obrazovanje. Oni liježu u krevet razmišljajući o svom poslu, kao i svi drugi u svijetu, a ujutro se bude sa svojom obitelji u mislima. Naravno da tokom dana gledaju televiziju, no najgledaniji programi su filmovi, sapunice i drame” – kaže Zogby.
On u svojoj studiji opovrgava i četvrti mit – ideju da je većina Arapa motivirana vjerskim fanatizmom. On kaže da ta zabluda potječe iz holivudskog oslikavanja Arapa ili kao terorista ili kao korumpiranih naftnih milijunaša: “Naravno da postoje Arapi koji su teroristi, da ih ima šeika obogaćenih na nafti koji zloupotrebljavaju svoj novac. Ono što mi ispitujemo su stereotipi koje stvaraju mediji: ako je jedini crnac na televiziji ulični kriminalac, ili jedini Židov neki prevarant biznismen, onda takva slika ureže ljudima u sjećanje. Trebalo bi biti barem toliko različitih vrsta osoba ili karaktera koliko ih stvarno postoji u arapskom svijetu, kako bi se izbalansirale takve negativne slike. Jedino će na taj način ljudi shvatiti da svi oni ipak nisu isti.”
Peti mit kojem se autor suprotstavlja u knjizi Arab Voices je temeljni: tvrdnja da Arapi odbijaju reforme i da se nikada neće promijeniti ukoliko ih na to ne natjera Zapad. Zogby se koristi podacima prikupljenim u anketama kako bi pokazao da ljudi u arapskom svijetu žele društvene i političke promjene, no ne žele da im one budu nametnute. Oni teže ka reformama koje će sami uvesti.
Zogby savjetuje američkim političarima da uče od Amerikanaca koji posluju s arapskim svijetom: “Poslovni ljudi voljni su se nagoditi. Oni slušaju drugu stranu kako bi razumjeli što ona od njih hoće. Znaju da neće moći prodati svoju robu ako ne poznaju tržište na kojem je žele prodati. Kad bi politiku vodili kao što vodimo biznis, uspjeli bi u postizanju mira i dobrih prijatelja svuda u svijetu. Mislim da su naši najbolji javni diplomati poslovni ljudi u regiji jer oni svakodnevno “prodaju” Ameriku. Oni vole naše vrijednosti, našu kulturu, naše proizvode, naš način života i jednostavno žele biti dio nas, no mi na njih vršimo politički pritisak.”
James Zogby naglašava da se u američkom obrazovnom sustavu vrlo malo uči o Arapima i Srednjem istoku. On smatra da taj raskorak treba prevladati, a krive predodžbe preokrenuti, prije nego što se Sjedinjene Države mogu istinski ponadati da osvoje naklonost arapskog svijeta. [Glas Amerike]
