Iako ih je Doris Pack upozorila da BiH nije Belgija, da si ne može “dopustiti taj luksuz neimanja vlasti”, stranački čenici zasad su se uspjeli dogovoriti tek “o metodologiji programskog djelovanja novih vlasti”
Piše: Ivan Šabić | Vjesnik.hr
Nakon što su se čelnici tamošnjih političkih stranaka gotovo pet mjeseci uzalud pokušavali dogovarati o uspostavi vlasti, protekloga tjedna u Bosnu i Hercegovinu su, u svojevrsnu misiju ohrabrenja, stigli izaslanici Europske unije i Sjedinjenih Država. I to ne neki nižerangirani činovnici, nego izvršni direktor za Europu i središnju Aziju pri zajedničkoj službi vanjskih poslova Europske unije Miroslav Lajčak, zamjenik američke državne tajnice James Steinberg i izvjestiteljica Europskog parlamenta za BiH Doris Pack.
U, istina neslužbenim, najavama Lajčakova posjeta BiH rečeno je da će njegovi razgovori s političkim čelnicima u BiH biti posvećeni formiranju vijeća ministara, tj. izvršne vlasti na državnoj razini, i poticanju reformi potrebnih za približavanje EU. State Department, pak, u najavi posjeta ističe da će se Steinberg u BiH sastati s državnim i političkim čelnicima kako bi pozvao na brzo formiranje vlade koja može ostvariti napredak na europskim i euroatlantskim reformama.
Lajčak je, istina, u Sarajevu izjavio da se Europska unija neće miješati u uspostavu vlasti u BiH, no tu izjavu treba shvatiti kao potvrdu načelnog stava da se EU neće miješati u koalicijska i kadrovska preslagivanja na političkoj sceni BiH, ali nema nikakve sumnje da će svi relevantni međunarodni čimbenici nastojati motivirati stranačke čelnike u BiH da čim prije okončaju političku krizu. Pitanje je, naravno, koliko uopće mogu biti uspješni u tome, budući da u BiH ne postoji solidna ustavna i zakonska osnova za logičnu i neprijepornu pretvorbu biračke volje u sastav izvršne vlasti, a pogotovo ne postoji izgrađena politička kultura i minimalna razina političke korektnosti.
Umjesto na poštivanje ustava, zakona i lijepih političkih običaja, proces uspostave vlasti u BiH temelji se na izigravanju ustava, pronalaženju rupa u zakonima, političkim nadmudrivanjima i sitnim politikantskim prijevarama. Žrtve tih prijevara su, naravno, u prvom redu građani BiH, ali su na neki način žrtve i međunarodni predstavnici, koji – ne samo kada je riječ o uspostavi vlasti, nego i u nebrojenim sastancima posvećenim raznim drugim temama, od statusa državne imovine do promjene ustava – ulože određeno vrijeme i energiju, dobiju određena obećanja, ali konkretan rezultat najčešće izostane.
Zasad nema nikakvih naznaka da bi i nakon posjeta Miroslava Lajčaka, Jamesa Steinberga i Doris Pack moglo biti drukčije. Na sam dan Lajčakova boravka u Sarajevu, tijekom kojega se europski diplomat sastao s članovima Predsjedništva BiH te s čelnicima svih relevantnih stranaka, sarajevski mediji prenijeli su neke izjave iz kojih se, doduše ne sa stopostotnom sigurnošću, moglo zaključiti da je načinjen odlučujući korak. Jedan od njih glasi: “Čović i ja usuglasili smo se o metodologiji programskog djelovanja novih vlasti u kantonima, entitetima i na razini Bosne i Hercegovine.”
Dragan Čović je predsjednik HDZ-a BiH, a izjavu je dao predsjednik SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija, a njihov navodni dogovor zapravo je razgovor, nakon kojega je sve isto kako je bilo i prije. Dakle, SDP BiH i dalje, pozivajući se na 300.000 glasača, što pretočeno u zastupnička mjesta daje brojku osam, od ukupno 42, tvrdi da ima mandat sastaviti vlast i pri tome odabrati koji će Hrvati ući u buduću vladu Federacije BiH i BiH. HDZ BiH, zajedno s HDZ-om 1990, ustraje pak na stajalištu da hrvatska mjesta u tim vladama trebaju popuniti te dvije stranke, budući da su osvojile golemu većinu hrvatskih glasova.
U višemjesečnom natezanju javila se i ideja – autor joj je Lagumdžijin koalicijski partner Sulejman Tihić, predsjednik SDA – da bi hrvatska mjesta u izvršnoj vlasti među strankama trebala biti zastupljena sukladno njihovoj zastupljenosti u federalnom Domu naroda.
Prvo što pada u oči je da se Tihić nije tu “spasonosnu” formulu – po kojoj bi u izvršnoj vlasti Hrvate zastupali HDZ BiH, HDZ 1990, HSP BiH, Narodna stranka Radom za boljitak i SDP BiH – dosjetio primijeniti i na bošnjačku kvotu. Za nju bi, dakle, vrijedio klasični obrazac – pobjedniku vlast, poraženom oporbene klupe.
Budući da se na takvim osnovama, a pogotovo ne na dogovorima “o metodologiji programskog djelovanja novih vlasti” ne može napraviti onaj ključni korak, BiH je i dalje bez vlasti. Uzaludna su, barem zasad, upozorenja Doris Pack da BiH nije Belgija, da si ne može “dopustiti taj luksuz neimanja vlasti”.
