Prva vijest da će Boris Tadić doći u Hrvatsku došla je s portala beogradske ‘Politike’, te su nakon toga krenuli ‘pozivi’ prvo gradonačelnika Saboa, a onda i predsjednika Josipovića. Tumačenja gradonačelnika Vukovara da će nakon dolaska B. Tadića na Ovčaru, u Vukovar nagrnuti strani investitori koji samo čekaju gestu naklonosti srpskog predsjednika Vukovaru, a ne sposobnost gradskih vlasti da privuku investicije, nećemo komentirati.
Josipovićeve lamentacije koje Tadića na Ovčari vide u ulozi pomiritelja stoljećima posvađanih naroda, kako na krvlju natopljenoj vukovarskoj zemlji zakapa ratnu sjekiru, također nećemo komentirati.
Ono što zaslužuje stvarni komentar i gornji naslov jest sljedeća činjenica koju nam je opet blagodarila beogradska ‘Politika’: Boris Tadić u studenom dolazi dva puta u Hrvatsku. Prvi puta cca 4. studenoga obilazi Ovčaru i Paulin Dvor, a tek krajem studenoga dolazi u posjet Zagrebu. Razlika je u ta dva posjeta samo u jednoj maloj sitnici: Tadićev posjet Vukovaru i Ovčari je NESLUŽBEN (nezvaničan, u originalu), posjet Zagrebu biti će služben. Što to znači, i zašto smo mi radi toga budale?
To znači sljedeće: Boris Tadić na prvu turneju Podunavljem dolazi kao privatna osoba, a ne kao predsjednik Republike Srbije. Politički, jer ovo je politički posjet, to znači da sve, apsolutno sve što god Tadić kaže u Vukovaru ili na Ovčari, sve su to samo privatne geste Borisa Tadića, a ne službenoga Beograda.
Naši su nas političari, Josipović i Sabo, slagali, obećavajući onima koji bi mogli istolerirati dolazak beogradskog vođe, da će Tadić izgladiti ono što su Srbi iskasapili hladnim ili vrućim oružjem. A cijelo vrijeme su znali da Tadić odlazi na svoj put ne sa figom u džepu, nego kao običan civil na kojeg ćemo potrošiti koji milijun na osiguranje, a on došao u Vukovar – u turizam!
Tadić nas je već jedanput posjetio kao civil. Bio je u Opatiji i izjavio je da je on prvi srpski turist. Kao turist posjećuje i Vukovar. Kao turist će imati gradonačelnika Vukovara kao nepouzdanog vodiča, jer će mu reći da mi živimo u miru i toleranciji, i da mu nije jasno tko je tu koga ubio i zašto, a i neće inzistirati da se obilježe gradonačelnikovi logori, jer to ne bi doprinijelo miru i ignoranciji. Možda zakopaju kakvo stablo.
Samo neka pripaze da Tadićeva lopata ne zahvati među kosti ubijenih vukovarskih civila 1991. godine. To nije dobro za vukovarski turizam.
Sramota je da se lažu hrvatski građani, da se lažu vukovarci, da im se obećavaju mjesta gdje su njihovi najmiliji, sastanci i pomirenje, a zapravo se radi o jeftinom triku. Zar nije pomalo ironično što natpisi onih protiv Tadića u Vukovaru neće glasiti: ne želimo Tadića u Vukovaru, već na transparentu mora pisati: ne želimo NEZVANIČNI posjet Tadića Vukovaru. Kao da smo za službeni. [Tomislav Strumberger / Panorama Vukovar]
