Europske dvojbe: Kako se nositi s imigranitima iz Afrike?

Pokraj jedne autoceste na rubu Pariza, deseci uglavnom tuniskih imigranata kampiraju u prašnjavom parku, živeći na sendvičima koje im donose dobrovoljci, s nadom za bolji život u Europi … nadom koja brzo blijedi.

Dvadesetpetogodišnji Hamed Ben Garden došao je s tuniskog otoka Djerba. Svoj je dom napustio u veljači, zaputio se brodicom do talijanskog otoka Lampedusa, a potom vlakom u Francusku.

Ben Garden kaže da je mislio da će mu Francuska pružiti hranu i sklonište dok ne nađe posao. Ali, ne može dobiti potrebne isprave. A, bez papira, ne može naći posao. Zemlje Europske unije sada raspravljaju što činiti s Ben Gardenom i oko 25 tisuća drugih Sjevernoafrikanaca koji su preplavili regiju nakon arapskih prosvjeda ranije ove godine.

Europska komisija – izvršno tijelo unije – predlaže postroženje 26 godina starog Schengenskog sporazuma koji dozvoljava slobodna putovanja unutar 22 zemlje unije, plus Švicarska, Island i Norveška. U govoru pred Europskim parlamentom, u utorak, predsjednik komisije Jose Manuel Barroso rekao je da val afričkih migranata osvjetljava slabosti Schengenskog sporazuma.

Komisija je predložila uvođenje privremenih graničkih kontrola, ali Barroso kaže da bi uzmicanje od Schengena bila katastrofa: “Čvrsto vjerujem da, kad bismo to učinili, potkopali bismo ne samo ono što je Europa stvorila u zadnjih 61 godinu, nego i sabotirali naše napore da izgradimo prosperitetnu i integriranu Europu za budućnost.”

Zajedničko pismo francuskog predsjendika Nocolasa Sarkozyja i talijanskog premijera Silvija Berlusconija izazvalo je raspravu o Schengenskom sporazumu. Njih dvojica, naime, žele da sporazum bude modificiran. Italiju je ponajviše pogodio val useljavanja iz Sjeverne i Supsaharske Afrike ove godine. Pierre Henry, čelnik francuske udruge za podršku useljavanju, France Terre d’Asile, kaže da je oko polovine afričkih migranata, koji su ove godine stigli u Italiju, prešlo u Francusku.

Henry uspoređuje njihovu sudbinu s onom tisuća ljudi koji su prebjegli iz Libije u Tunis zadnjih tjedana. Tunis je ove došljake toplo dočekao i pružio im sklonište. Upravo suprotno, kaže on, Francuska i Europa ponudile su policijsko rješenje tuniskim i drugim imigrantima, rješenje kojemu, po Henryju, manjka dignitet.

Anneliese Baldaccini, stručnjakinja za europske migracije pri organizaciji Amnesty international, slaže se da bi Europa trebala te migrante dočekati dobrodošlicom, a ne da ih izbjegava.

“Voljeli bismo vidjeti Europsku uniju da se obveže na način vođenja situacije koji je u skladu s vrijednostima koje ona zastupa – preuzeti svoj pošteni udio u prihvaćanju ljudi dobrodošlicom i osiguravanju njihovih temeljnih humanitarnih potreba”, kaže Anneliese Baldaccini.

Hugo Brady, analitičar u briselskom think-tanku Centar za europsku reformu, kaže da su francuskom i talijanskom čelniku – koji su pozvali na pooštrenje Schengenskog sporazuma – ruke politički zavezane dijelom zbog uspona ekstremno-desnih, protu-imigracijskih stranaka.

No, Brady sumnja da će putovanje bez graničnih prijelaza u Europi biti ukinuto. “Praktičnosti u svakodnevnom životu to jednostavno neće dopustiti. Ljudima je vrlo pogodno da putuju Europom bez putovnica. To je značajno dostignuće kojeg bi se, vjerujem, tek malen broj ljudi bio voljan odreći”, dodaje Brady

Među Tunižanima u pariškom parku, europska ne baš topla dobrodošlica teško se izdrži. Dvadesetšestogodišnji Yussuf Massuri kaže da mu Francuska nije ponudila ni tuširanje, ni posao, ništa. Kaže da se vraća kući.

Izvor: Glas Amerike