Hrvatska će izmjenama zakona ukinuti stečena prava pripadnika HVO-a

Hrvatsko Ministarstvo branitelja pokušat će zakonom spriječiti veći broj tužbi pripadnika HVO-a koji su krajem devedesetih umirovljeni kao hrvatski vojnici, a sada traže i isplatu invalidnina i dodataka što je državu već dosad u stotinjak slučajeva koštalo desetke milijuna kuna.

Pripadnici HVO-a dobili su rješenja o invalidnosti, ali ona su zadržana u MORH-u, nikada im nisu dostavljena, jer je plan tadašnjih vlasti bio da im da samo mirovine na osnovu tih rješenja, ali ne i ostala prava.

Suočeni s više od 100 tužbi koje država uglavnom gubi, a Ministarstvo branitelja plaća zaostatke i kamate, u tom su resoru odlučili izmjenama Zakona o o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ukinuti sva rješenja, piše Novi list.

Tako nova odredba zakona “ukida rješenja koja nisu izvršena u upravnom postupku najmanje pet godina prije stupanja zakona na snagu”, a donesena su u postupku priznavanja desetak prava, pa tako primjerice i prava na : osobnu invalidninu, poseban dodatak, doplatak za njegu, pomoć druge osobe, status hrvatskog ratnog vojnog invalida…

Time bi se izvan snage stavila rješenja o invalidnosti koja se još čuvaju u MORH-u, odnosno spriječilo bi se tisuće tužbi, no ta odredba ne može zaustaviti postojeće tužbe, niti spriječiti nove ukoliko su pripadnici HVO-a na neki način došli do svojih rješenja.

Da bi se rješenja ukinula zakon mora biti usvojen u Saboru, a nije nemoguće i da netko pokrene ocjenu njegove ustavnosti.

Bez poništenja rješenja o invalidnosti država će se teško obraniti od tužbi pripadnika HVO-a koji na sudovima potražuju isplatu zaostataka za invalidninu i dodatak od 50 posto.

Da država nema puno manevarskog prostora na sudovima jasno je i iz presude Vrhovnog suda iz 2008. godine na zahtjev države da se u slučaju T. K. iz BiH revidiraju dvije sudske odluke, Općinskog i Županijskog suda u Zagrebu. Ti sudovi naložili su još 2006. godine državi da tužitelju isplati 167 tisuća kuna s pripadajući kamatama na ime osobne invalidnine i posebnog dodatka od 50 posto i to od 1. kolovoza 1993. godine.

Vrhovni sud ističe u svojoj presudi kako su nižestupanjski sudovi ispravno zaključili da je na temelju tog pravomoćnog rješenja država dužna isplatiti osobnu invalidninu i posebne dodatke.
Sudovi nisu prihvatili ni primjedbu DORH-a da je riječ bila tek o nacrtu rješenja.

Uz to nije prošao ni argument DORH-a da je T. K. pripadnik HVO-a jer su sudovi utvrdili da on ima potvrdu da je ranjen 16. srpnja 1993. godine “u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, kao pripadnik specijalne postrojbe MORH-a”.

Ljubo Ćesić Rojs je u izjavi za Novi list otkrio je kako je on potpisivao potvrde o pripadnosti toj postrojbi ranjenim pripadnicima MORH-a kako bi oni ostvarili mirovine, ali da je dogovor bio da ne potražuju ostala prava.