Valentin Inzko, visoki predstavnik međunarodne zajednice, u intervjuu koji je objavio “Dnevni list”, tvrdi da njegov nalog o suspenziji odluka Središnjeg izbornog povjerenstva nije na štetu Hrvata, ni u korist Bošnjaka. S obzirom na politički, da ne kažemo povijesni trenutak, Inzkovo očitovanje o događajima koji su se odigrali zadnjih dana iznimno je važno i zanimljivo, pa spomenuti intervju prenosimo u cjelosti:
Vaš “nalog” o poništenju oduka SIP-a izazvao je žestoke optužbe, najviše iz dvaju HDZ-ova. Optužuju Vas da ste izvršili udar na ustavne institucije u BiH?
– Mislim da je upravo sve suprotno od takve optužbe. Nismo poništili odluke SIP-a, samo smo se obratili nadležnoj državnoj, odnosno entitetskoj instituciji, Ustavnome sudu FBiH i dali smo joj potporu i prigodu utvrditi što je prava istina. Ne vidim ništa sporno što smo se obratili najvišoj pravosudnoj instituciji u FBiH da ona, a ne nitko sa strane, riješi spor.
Zbog čega niste dopustili da se o žalbama na oduke SIP-a očituje Sud BiH kao nadležna državna pravosudna instanca?
– Vidjeli smo da je prema Sudu BiH upućeno jako puno žalbenih postupaka, mislim oko 18, i smatrali smo da je bilo nužno ostvariti neku pravnu sigurnost. Do takvog stajališta smo došli u PIC-u nakon tri sastanka prošlog tjedna, posljednji je bio u subotu. Namjera je dakle bila stvoriti pravnu sigurnost te da novi dužnosnici u novoizabranoj vlasti mogu normalno raditi svoj odgovorni posao i donositi važne oduke dok se Ustavni sud ne očituje po žabama gospođe Krišto i gospodina Bevande.
Za danas je najavljena sjednica Ustavnoga suda FBiH. Iz dva HDZ-a Vas optužuju da ste zajedno s Amerikancima izvršili snažan pritisak na suce u tom Sudu te da se odluka zapravo već i zna. Ona je negativna po Borjanu Krišto i Vjekoslava Bevandu, znači po dva HDZ-a?
– Možda je sramota kazati, no moram razočarati one koji me lažno optužuju, ja ne znam niti jednoga suca u Ustavnome sudu FBiH, ne znam niti jedno ime i prezime niti sam imao ikada bilo kakav sastanak niti s jednim sucem. Neshvatljivo mi je i ne znam kako ljudi mogu tvrditi da ti suci rade pod mojim pritiskom. Ponavljam, ja te suce u Ustavnome sudu FBiH opće ne poznajem, ali poštujem odluke toga suda. Evo, dok ovo razgovaram, Ustavni sud Austrije je donio odluku u korist slovenske manjine u mojoj zemlji da 22 područja dobiju dvojezične natpise. Kod mene postoji percepcija da Ustavni sud brani istinu i pravdu slabijega i samo mu treba dati povjerenja. Međunarodna zajednica je upravo to uradila u FBiH.
Jeste li se svojim nalogom svrstali na stranu bošnjačkih stranaka u FBiH?
– Trebam li podsjećati kako su me nedavno upravo neki bošnjački političari napali vrlo ružnim riječima što i nije za javnost. Ja sam se svrstao na stranu pravde i na stranu konstitutivnosti i svi čekamo da Ustavni sud donese svoju odluku.
Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović je donošenje naloga označio kao “udaljavanje od razumnih rješenja u BiH”. Kako to komentirate?
– Kao što je poznato, nakon što nekoliko mjeseci nije bilo moguće postići dogovor o uspostavi nove vlasti između političkih čelnika, PIC je odlučio pomoći i otpočeti razgovore s predstavnicima političkih stranaka. Punih sedam dana, skoro pa danonoćno, naporno smo radili na tom procesu i bili smo doista vrlo blizu kompromisa. Imali smo programske osnove na četiri stranice, neku vrstu koalicijskoga programa, imali smo principe zajedničkog vladanja između “platformaša” i dvaju HDZ-a i na koncu smo usuglasili 41 ministarsku poziciju od ukupno 43. Dvije pozicije su ostale otvorene. Kao što znate, Sulejman Tihić je na razini prvobitno predložio da HDZ-u i jednome i drugome pripadnu tri ministarstva, a HDZ je tražio pet. Međunarodna je zajednica predložila kompromis, znači da HDZ-u pripadnu 4 ministarstva, a da petu poziciju u Vladi FBiH popuni neka druga stranka. Nismo ulazili u detalje hoće li to učiniti HSP, Lijanovići ili SDP, u svakom slučaju bio bi to Hrvat. Uradili smo ogroman posao, postoje dokumente koji o tome svjedoče, i zbog toga se ne slažem s mišljenjem Dragana Čovića.
Jeste li kod donošenja naloga bili samostalni ili ste, kako tvrdi Čović, samo proveli nalog Amerike?
– To je oduka visokoga predstavnika, dakle moja, ali moram priznati kako smo prije toga imali vrlo opširne i temeljite konzultacije u okviru Vijeća za provedbu mira. Ne moram naglašavati da se radilo o nekoliko tjedana, ali ono što je potrebno kazati jest to da smo imali nekoliko intenzivnih razgovora u posljednjih 10 dana. S potporom PIC-a ja sam potpisao odluku koja nije protuhrvatska, ona nije niti probošnjačka, nego je odluka o obraćanju Ustavnome sudu FBiH.
Izborni zakon je vrlo jasan i precizan. U njemu stoji da se Dom naroda mora konstituirati najkasnije mjesec dana od službene objave izbornih rezultata. To ste znali i mnogi Vam zamjeraju što niste reagirali u trenucima kada je sabotaža u pojedinim županijama bila očigledna?
– Tu ste djelomice u pravu. Mi smo uočili praksu u zadnjih nekoliko godina i vidi se da su se u posljednjih 8 godina vlade uvijek formirale nekako u veljači. Morate znati da sam ja po prvi put u BiH u razdoblju kada se formiraju vlasti nakon izbora i moram priznati da sam također računao da bi se to moglo dogoditi i ove godine. Priznajem da smo mogli možda zauzeti jasniji stav nakon 3. prosinca kada je bila vidljiva opstrukcija i kršenje Ustava FBiH bojkotom izbora izaslanika u Dom naroda u nekim županijama gdje Hrvati imaju dominantu vlast. Zbog toga se i nije mogla uspostaviti vlast na federalnoj razini, a poglavito ne na razini države.
Je li dopustiv bojkot Vlade FBiH čak i ako Ustavni sud potvrdi novu vlast?
– Mislim kako oni to neće uraditi. Kazali su da će raditi drukčije nego 2001., priznali su da su sada stariji 10 godina, politički iskusniji i mudriji i da neće ponoviti pogreške. Očekujem da će biti kritički, može biti i nekih drugih stvari, ali isključivo sve u okviru zakona i Ustava.
O nastaloj situaciji u BiH, marginalizaciji hrvatskoga političkoga bića oglasila se i skupina hrvatskih intelektualaca. Jeste li pročitali njihovo pismo?
– Jako cijenim spomenute hrvatske intelektualce, oni su vrhunski obrazovani i pošteni ljudi i želio bih da njihova uloga u društvu i doprinos u rješavanju problema budu znatno veći. Nikada situacija nije potpuno crna niti potpuno bijela. Gledajte, Zlatko Lagumdžija je na početku pregovora smatrao da je prijedlog 4+1 ponižavajući za SDP, no u cilju popuštanja i kompromisa prihvatio je i to. Taj kompromis je zapravo odbio Čović riječima da je to ponižavajuće za HDZ BiH. Mislim da se s malo više dobre volje mogao postići dogovor. Nekad u politici treba “progutati ježa” .
Ali, oni kažu da to nisu mogli dopustiti jer bi posijali sjeme Željka Komšića. Prevedeno, izborni inženjering bi postao uobičajena stvar za sve razine vlasti?
– Upravo mislim suprotno. S “gutanjem ježa” HDZ bi ušao u vlast makar ne u potpunosti i zadovoljan prijedlogom 4+1 i izborom Komšića. Tada bi oni bili “unutar” i mogli bi to sve mijenjati. Jer, ja sam čuo za jedan prijedlog, po kojem bi se u budućnosti u županijama s hrvatskom većinom glasovalo za člana Predsjedništva BiH. Ne mogu potvrditi je li to ozbiljan prijedlog, ali sam o tome nešto načuo. Naravno, kad bi do toga došlo, ostaje tu puno otvorenih pitanja koga će predlagati i za koga glasovati Hrvati u Žepču, Tuzli, Zenici, Sarajevu , središnjoj Bosni,.itd. To može biti problematično, ali želim kazati da, ako si u vlasti, onda možeš mijenjati stvari i ispravljati nepravde. Kada bi se stvorila pozitivna atmosfera između “paltformaša” i dvaju HDZ-ova, siguran sam da bi bilo moguće sva otvorena pitanja riješiti u duhu dijaloga i tolerancije. Hrvati su dio “bosanskoga” tkiva i nema BiH bez Hrvata. Pa, taj je narod dao dva nobelovca, Ivu Andrića i Vladimira Preloga. Oba su ovdje rođena i krštena, obojica su bili Napretkovi stipendisti.
U čemu je, po Vama, ključni problem hrvatske politike u BiH. Pričaju o majorizaciji samo u FBiH, ne i u RS-u. S druge strane, traže političke saveznike i u RS-u. Uzvraćaju im lideri i mediji iz RS-a stalnom brigom za stanje i položaj Hrvata. Prave čak i specijalne emisije iz stranačkih prostorija?
– Ja sam “dirnut” kako se neki lideri iz RS-a brinu za Hrvate u FBiH, samo bih jednako tako želio da se istinski i puno više brinu i za Hrvate u RS-u. Hrvata skoro pa i nema u RS-u. Pomoć Hrvatima u FBiH bit će vjerodostojnija ako se pomogne, nažalost, maloj skupini Hrvata u RS-u. Neka ih Dodik tamo zaposli, neka ih zaštiti od maltretiranja i šikaniranja. Neki dan sam doznao šokantnu priču. Jedan uvaženi arhitekt iz Tuzle, koji je radio projekt za Plehan, morao se akreditirati u RS-u da bi mogao raditi svoj stručni posao. Nevjerojatno i neshvatljivo.
Poznato je da ste u dobrim kontaktima s Katoličkom crkvom u BiH. Plašite li se da bi moglo doći do zahlađenja nakon donošenja “naloga”, jest li s nekim iz vrha već o tome porazgovarali?
– Priznajem, plašim se te moguće situacije, makar ljudi znaju da sam ja iskren i da ne navijam niti za jednu stranu u BiH. Moje uvjerenje ostaje isto, ja sam kršćanin i katolik. Čitao sam izjave crkvenih predstavnika od najniže do najviše razine. Djelomice dijelim njihovu zabrinutost i zaista zagovaram i pomoći ću koliko budem mogao da se u sljedećem četverogodišnjem mandatu Hrvatima osigura više institucionalnih, pravnih i pojedinačnih prava na svim područjima. Hrvati pri tome, kao i međunarodna zajednica, moraju biti znatno kreativniji i konkretniji. Pogreška je stalno spominjati FBiH ili RS, a nikada ili vrlo malo se govori i pridaje pozornost Hrvatima. To je velika pogreška, bez Hrvata nema BiH.
Kako napraviti vlast na državnoj razini?
– Optimist sam i smatram kako vlast na državnoj razini treba formirati na širokim temeljima. Zbog čega? Ima različitih matematičkih varijanti da može ova ili ona opcija osigurati većinu i formirati Vijeće ministara i druge institucije bez ove ili one stranke. Mogu poručiti Draganu Čoviću kako ja neću intervenirati i drago bi mi bilo da nitko ne mora intervenirati i da mogu ugasiti svjetla OHR-a i vratiti se kući svojoj obitelji. Volio bih kada bi političari u BiH mogli sami rješavati teške probleme. Treba, međutim, biti realan, nekoliko opcija bi moglo skupiti parlamentarnu većinu i ona bi mogla u Zastupničkom domu predlagati i usvajati zakone. Ali, što će biti ako se stranke sukobe i bude potrebno da se po drugi puta ide na izjašnjavanje. Poznato je da tada treba dvotrećinska većina. Da i ne govorim o pitanjima vezanim uz EU i NATO, ustavnu reformu koja se tiče odluke u slučaju “Sejdić – Finci”, itd. Gdje treba dvotrećinska većina. To može samo vlast koja ima široku većinu. Želim iskoristiti prigodu i nadovezati se na moj odnos prema Hrvatima. Pa, ja sam u zadnjih šest mjeseci javno i otvoreno govorio kako pozicija predsjedatelja Vijeća ministara mora pripasti Hrvatima i to se mnogima nije sviđalo. I sada to zagovaram. Najbolje bi bilo da to bude “hadezeovac”, ali to je stvar dogovora između stranaka.
BiH treba dati šansu
Kako komentirate tvrdnje da su dva HDZ-a dominanto zastupnici i zaštitnici hrvatskih interesa, da su jedino oni legitimni predstavnici Hrvata?
– Ne sporim da HDZ-a ima ogromnu potporu birača, odnosno Hrvata u nekim županijama, ali u drugim nema. Gledajte, u TŽ-u ili SŽ-u ima između 15 i 20 tisuća Hrvata. Oba HDZ-a su dobila svega nekoliko tisuća hrvatskih gasova, “devedesetka” po nekoliko stotina, pa se pitam za koga su glasovali preostali Hrvati. Pa, u hrvatskim selima u okolici Tuzle oko 80 posto Hrvata glasuje za SDP. Sve je dakle relativno i teško može netko nešto tvrditi. Želim na koncu podvući, BiH svakako treba dati šansu. Njemačka i Francuska su u nekoliko navrata krvavo ratovale, ali sada Europe nema bez tih dviju zemalja. Treba tolerancije i dijaloga, treba zajedno živjeti.
Razgovarao: Antun Mrkonjić | Dnevni-list.ba
