Najveći strani opskrbljivač naftom Sjedinjenih Država je Kanada, a najveći dio od milijun i 400 tisuća barela kanadske nafte dnevno dolazi u Sjedinjene Države iz tzv. naftnog pijeska. Novinar Glasa Amerike Grega Flakusa posjetio je nedavno regiju naftnog pijeska i poslao izvješće iz Fort McMurraya u provinciji Alberta.
Većina ljudi vjeruje kako se nafta crpi iz zemlje, međutim, ovdje u Alberti, veći dio nafte se iskapa. Najveće lopate, kranovi i kamioni za prijevoz na zemaljskoj kugli operiraju u ogromnim rupama kako bi izvadili meki i vlažan materijal koji se prevozi potom u obližnji pogon za pročišćavanje kako bi se bitumen mogao ispeći iz ilovače.
Anne Marie Toutant je dopredsjednica za operacije iskopavanja pri tvrtki Suncor Energy, jednoj od kanadskih kompanija koje ovdje djeluju već nekoliko desetljeća. Ona kaže kako bitumen treba posebni tretman.
“To je proizvod iz ugljičnog lanca koji se temelji na nafti, koji kroz proces razdvajanja i čišćenja, a potom obogaćivanja, pretvaramo u korisno gorivo za automobile i druga transportna vozila.”
Oko 22 posto nafte uvezene u Sjedinjene Države dolazi iz Kanade, a najveći dio toga od bitumena u naftnom pijesku. Kanada ima više od 170 milijardi barela naftnih rezervi u pijesku koje se može izvaditi ili iskapanjem ili putem pumpanja vruće pare u zemlju koja rastopi bitumen tako da ga se može iscrpsti.
Gospođa Toutant kaže da bi nove tehnologije mogle jednog dana dovesti i do još većih mogućnosti u ovom području: “Vjerojatno postoje tehnologije za koje mi još ne znamo. Ovdje ima oko bilijun barela nafte, a manje od 20 posto se može eksploatirati rastopljavanjem bitumena ili tehnologijama kopanja kakve imamo danas.”
Industrija naftnog pijeska nalazi se pod sve većim napadima ekoloških organizacija koje se žale na zagađivanje zemlje i vode, velikom postotku oboljenja od raka u nekim zajednicama nizvodno od nalazišta i proizvodnjom tri puta više stakleničkih plinova od konvencionalnog vađenja i procesuiranja nafte.
U nastojanjima da se odgovori na te kritike kompanije poput Suncora poduzimaju korake posljednjih godina da se smanji ispuštanje stakleničkih plinova i očiste ogromna toksična jezera u kojima je talog od iskopavanja pomiješan s vodom. Jedna nova tehnologija, koja koristi polimer kako bi zgusnula ilovaču i pomogla rastočiti vodu, ubrzava taj proces.
Sunocorov glavni direktor i predsjednik Rick George bio je prošli mjesec nazočan otvaranju jednog polja sa zasađenim stablima na mjestu gdje se nekoć nalazilo ružno jezero puno zagađene vode. On kaže kako je to skup ali nužan dio poslovanja ovdje: “Naš poslovni temelj jest da se isuše ova jezera tako da kad dođete ovdje za deset godina nećete znati da je ovdje ikad bilo mjesto gdje se iskapalo.”
Međutim pisac ekolog Andrew Nikiforuk, autor knjige “Katranski pijesak, prljava nafta i budućnost jednog kontinenta” kaže da ovakva isušivanja ne vraćaju tlo u prvobitno stanje. “Pedeset posto krajobraza koje je obuhvaćeno bilo je močvarno područje i mi nemamo planova u ovom trenutku da nadomjestimo te močvare zato jer, kao prvo, ne znamo kako to učiniti i, kao drugo, ekonomski troškovi da se to učini bili bi astronomski.”
On kaže da građani obiju zemalja – Kanade i glavnog kupca Sjedinjenih Država – trebaju biti svjesni kolika se šteta nanosi okolišu vađenjem naftnog pijeska. Ekolozi poput njega kažu da bi trebalo usporiti njegovo vađenje. Kaže da bi postojeće naslage trebalo tretirati kao važan resurs koji se koristi tijekom tranzicije prema čišćoj energiji budućnosti koju će karakterizirati obnovljivost i povećana konzervacija.
Većina Kanađana voli ekonomske koristi koje osigurava naftni pijesak, ali isto tako žele da se veći pozor posveti brizi za okoliš. Trik je u tome da da se pronađe ravnoteža između toga dvoga dok kompanije iz cijelog svijeta dolaze ovdje kako bi eksploatirale ono što bi moglo biti posljednje veliko svjetsko nalazište nafte.
Izvor: Glas Amerike
