Domaljevac.com: Pažnju javnosti ovih dana zaokuplja slučaj „ugroženosti“ kardinala Puljića i njegova mogućeg iseljavanja iz dijela biskupske rezidencije?
Fra Petar Jeleč: Odavno se nije dogodila tako zločesta manipulacija jednim pravosudnim slučajem kao što je to učinjeno u slučaju kardinalove eventualne deložacije iz dijela njegove rezidencije. U širenju neistina i manipulacija na jednak su način sudjelovali predstavnici Crkve, političkih stranaka i mnogobrojnih udruga koji su u svojim izjavama provlačili lažnu tezu kako je ovaj slučaj zapravo pokazatelj ugroženosti Hrvata i katolika u Bosni i Hercegovini, posebno onih koji žive u Sarajevu. Vrhunac moralnog beščašća vezanog za ovaj slučaj svakako je posjet Dragana Čovića Vrhbosanskom ordinarijatu i njegova podrška kardinalu Puljiću. Podsjetimo, radi se o čovjeku čija je stranka – a i on sam – aktivno sudjelovala u kreiranju i izglasavanju zakona na osnovi kojega je donesena jedna ovakva presuda. Umjesto argumentirane i smirene reakcije, krenulo se u štetno politiziranje cijeloga slučaja i njegovo prebacivanje s pravnog na vjersko-nacionalističko područje. Nisam pravnik i ne razumijem se dobro u problematiku vezanu za ovo područje, ali je očito je da zakon na osnovi kojega je moguće legalizirati otimačinu privatne imovine nije dobar i da se o tomu treba povesti rasprava na mjestima gdje se to inače radi. Način na koji je to učinjeno u ovom slučaju je štetan i kontraproduktivan. Ovdje je problem što se šutjelo kada je taj nepravedni zakon pogađao „male obične“ ljude koji bi ostajali bez svoje privatne imovine, a onda se odjednom digla velika halabuka jer se radi o nekome moćnome i važnome članu naše zajednice. To samo pokazuje kako živimo u državi u kojoj se zakoni selektivno provode i u kojoj kriteriji očito nisu isti za sve njezine građane.
Domaljevac.com: Jeli Vas iznenadila odluka da zapravo neće doći do kardinalove deložacije?
Fra Petar Jeleč: Uopće me nije iznenadila i bila je sasvim očekivana za svakog iole razumna čovjeka. Naime, svi akteri uključeni u ovaj slučaj od početka su znali da kardinal neće izgubiti dio svoje rezidencije, ali ih to nije sprečavalo da rade ovo što su radili ovih dana i što im svakako ne služi na čast. Da se razumijemo, u ovoj su zemlji najmanje ugroženi vjerski službenici jer žive kudikamo bolje od običnog svijeta, a od njih su pak opet još najmanje ugroženi ovdašnji vjerski poglavari. Stoga ovdje treba jasno reći kako kardinalovi kvadrati nemaju nikakve veze s ugroženošću Hrvata katolika u ovoj zemlji. O statusu bh Hrvata treba povesti stručnu i principijelnu raspravu, ali to ne treba raditi na ovakav manipulativan način.
Više je krivaca za današnji položaj Hrvata u BiH: na prvom mjestu je to svakako velikosrpska agresija koja je iza sebe ostavila na tisuće mrtvih i protjeranih Hrvata, a njoj uz bok odmah ide tuđmanovsko-šuškovska politika iseljavanja bosanskih Hrvata zbog koje je izazvan i katastrofalni rat s Bošnjacima. Tu je naravno i velika odgovornost Katoličke crkve koja se nije suprotstavila takvoj politici i u čijem imaginariju najveći unesrećitelji bosanskih Hrvata i dalje zauzimaju istaknuto mjesto. Najveća današnja opasnost Hrvatima prijeti od njihove pljačkaško-egoistične političke elite, pa tek na kraju ljestvice, od loše srpske, bošnjačke i međunarodne politike. Stvari treba tako postaviti kako bi se moglo shvatiti današnje stanje. Isto tako, vrijeme je da se Hrvati konačno pogledaju u ogledalo i zapitaju kako je, recimo, Bošnjacima i Srbima u krajevima gdje oni vladaju? Odnose li se Hrvati prema njima nešto bolje nego što se oni ponašaju prema Hrvatima tamo gdje su većina? Ovdje se iz hrvatskih političkih i crkvenih krugova propagira autoviktimizacija i lažni mit o navodnoj hrvatskoj dobroti i neiskvarenosti, i o tomu kako Hrvati nikoga ne ugrožavaju. Kamo sreće da je tako i nitko ne bi bio sretniji od mene kada bi to bila istina. Iza svega se zapravo očituje porazna činjenica kako su u ovoj zemlji, zbog ovakvog nakaradnog uređenja, oni koji su u manjini uvijek diskriminirani od većine, bez obzira radilo se o tu o Livnu, Duvnu, Širokom Brijegu, Kiseljaku, Bugojnu, Konjicu, Sarajevu, Mostaru, Banjaluci, Doboju, Derventi, Šamcu itd.
Domaljevac.com: Zašto se sve to radi, čemu služe ovakvi slučajevi očite manipulacije?
Fra Petar Jeleč: Stvar je vrlo jednostavna: unutar hrvatskog (jednako vrijedi i za druge) nacionalnog, političkog i vjerskog korpusa došlo je do urušavanja istinskih ljudskih vrednota i principa i još jednom se pokazalo kako mi u BiH zaista nemamo ni političkih ni vjerskih vođa koji bi imali moralni integritet i autoritet i koji bi se znali ispravno postaviti u mnogim složenim situacijama kroz koje prolazi naša zemlja. Druga, ne manje važna stvar: kod Hrvata je vrlo poznat sindrom zaborava pa tako više nego uspješno zaboravljaju tko je ovoj zemlji i njima samima prouzročio najveća stradanja. Umjesto toga, sada je trend svaljivanja sve krivnje na Bošnjake od kojih se preko Večernjaka i mnogih ljudi iz Katoličke crkve želi stvoriti neke praneprijatelje „dobrih i nevinih“ Hrvata, katolika. Udivljenost velikosrpskom politikom jedina je konstanta unutar hrvatskog nacionalnog bića u BiH, još tamo od vremena Tuđmana i Mate Bobana, sve do današnjeg vremena u kojem Dragan Čović vodi politiku u ime hrvatskog naroda. Zato, recimo, od hercegovačkog franjevca Andrije Nikića, koji je u svom patetičnom i skandaloznom pismu kardinalu Puljiću pisao o turskom zulumu nad kršćanima, Hrvatima i katolicima, nećete nikada čuti nikakve osude recimo napada na samostan časnih sestara u Banjoj Luci, ili osude pljačkanja ono malo obnovljenih kuća u Posavini i planske sječe ono malo preostalih „hrvatskih“ šuma u tom entitetu, jer koga više zanimaju ti Hrvati u RS-u. Posavski i krajiški Hrvati zapravo su postali velika smetnja navodnom hrvatskom interesu stvaranja trećeg entiteta, jer tim „velikim Hrvatima „crkvenjacima“ ide na živce kada se oni tamo nešto bune, te dosadni kakvi jesu stalno postavljaju pitanje svoje Posavine i time remete novostvorenu idilu s Miloradom Dodikom, tom novom zvijezdom i „zaštitnikom Hrvata-katolika“ izvan RS-a. Nadam se da će mu zbog te njegove „brige“ za hercegovačke i bosanske Hrvate izvan njegova entiteta u Mostaru opet biti uručena jedna nova nagrada.
Fra Petar Jeleč, profesor povijesti na franjevačkom Filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu, u intervjuu portali Domaljevac.com
