Već prvih dana prosvjeda u Egiptu, vlasti su počele ograničavati pristup internetu, da bi ga početkom proteklog tjedna potpuno onemogućile; praktički čitava zemlja našla se offline. Druge mjere onemogućavanja komunikacija uključuju prekid željezničkog prometa, te ograničavanje funkcionalnosti mobitela.
Sve to otvorilo je pitanje u kolikoj mjeri bi se egipatska metoda čvrste ruke mogla odraziti u drugim zemljama svijeta gdje vlast drži jaku kontrolu nad stanovništvom.
Kompanija Renesys, koja promatra globalni promet na Internetu, zamijetila je da se s Internetom u Egiptu zbiva nešto što dotad nije bilo viđeno, kaže Jim Cowie, stručnjak Renesysa.
“Vidjeli smo nešto što u takvim razmjerima nismo nikad zamijetili: svi putevi koji su vodili ka egipatskim servisima za pristup internetu – sa samo nekoliko iznimaka – doslovce su nestali. U samo dvadesetak minuta, jedan za drugim, svi servisi za dostup internetu u Egiptu, koji su imali međunarodne veze, jednostavno su se zatvorili”, kaže Cowie.
Jedna među iznimkama bila je tvrtka Noor Group, koji u svoje korisničke mreže ubraja i egipatsku burzu, multinacionalne kompanije i druge financijske firme. No, i oni su se, kaže Cowie, u ponedjeljak našli – offline, ugašeni. “Poduzimanje tako drastičnog odsjecanja od interneta da se naškodi čak i samom sebi, sve je nas, kojima je posao osmatranje interneta, zabezeknulo”, ističe Cowie.
Zabezeknulo je i aktiviste. “Svi egipatski disidenti s kojima razgovaram na Google Chatu odjednom su nestali i više ih nema”, kaže David Keyes, direktor organizacije cyberdissidents-točka-org, koja zagovara prava online aktivista.
On kaže da, premda je odluka vlasti da potpuno prekine veze s internetom njemu značajno otežala posao, taj će potez na koncu štetiti autokratskim režimima. “Ljudi će vidjeti što je točno potez potpunog zatvaranja interneta: to je strah vlasti od moći naroda. Mislim da bi to moglo jako podići moral blogerima i disidentima”.
Stručnjaci za internet ističu da Egipat nije prva zemlja koja je zatvorila vrata ka internetu; jednaku taktiku koristile su ranije i vlasti u Burmi, Kini i Nepalu. No, ovo je prvi put da je takvo zatvaranje bilo prošireno na čitavu zemlju i sve sfere rada. Međutim, javnost još uvijek nalazi načine da zaobiđe blokadu interneta. Neki koriste već staromodnu metodu povezivanja običnom telefonskom linijom i modemom.
Oni bez modema, ali s običnim telefonom, mogu koristiti servis koji su vrlo brzo uspostavili zajednički Google i Twitter. Nazvan Speak2Tweet, on omogućuje pojedincima iz Egipta, ali i drugdje, da slušaju i ostave vlastite govorne poruke.
Nije još jasno koliko dugo će trajati blokada interneta u Egiptu, međutim, većina stručnjaka smatra da neće predugo, zbog posljedica i po društvo i po ekonomiju.
“Globalna ekonomija je izgrađena oko interneta i oko digitalnih komunikacija općenito, bilo da se radi o mobilnoj telefoniji ili Skypeu u međunarodnoj trgovini. Jednostavno, čitav sistem pretpostavlja postojanje vrlo jake međunarodne komunikacijske sposobnosti”, kaže Steven Livingston, profesor medija i komunikacija pri Sveučilištu George Washington.
On ističe da je odluka Egipta da potpuno prekine internetske komunikacije potkopala već ionako tegobno ekonomsko stanje zemlje te dodaje: “Gospodarstvo Egipta je tromo i zaostaje za svijetom. Samo da bi zaposlilo vrlo veliku populaciju mladih, trebalo bi rasti istom stopom kao ekonomije Kine i Indije, a sad je jako daleko od toga”.
Premda bi neke autoritarne vlade mogle smatrati egipatski model mogućim načinom gušenja nemira u vlastitim sredinama, Jim Cowie iz Renesysa, kaže da bi rastuća potreba za povezanošću sa svijetom mogla obeshrabriti takve tendencije.
Vrijedi samo razmotriti, kaže on, ekonomske posljedice, kao i štete koje je doživjela reputacija Egipta kao informatičkog društva koje stvara vlastitu industriju informacijske tehnologije i želi privući strana ulaganja.
Izvor: Glas Amerike
