U maratonskom, skoro sedmosatnom svjedočenju u slučaju protiv Mensura Memića zvanog Menta i ostalih optuženih za ratne zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a u Trusini kod Konjica, Fikret Muslimović, umirovljeni general Armije BiH, bivši načelnik Uprave vojne sigurnosti i savjetnik za vojna pitanja predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izbegovića, jučer je najčešće spominjao ratnog načelnika Glavnog štaba Armije RBiH Sefera Halilovića, izvještava današnji Dnevni avaz.
List podsjeća da se, osim Memića, za zločine nad hrvatskim civilima i ratnim zarobljenicima terete se i ostali pripadnici Specijalnog odreda za posebne namjene Glavnog štaba Armije RBiH “Zulfikar” i 45. brdske brigade “Neretvica” Dževad Salčin zvani Struja, Senad Hakalović, Nedžad Hodžić te Nihad Bojadžić. Među njima je i Zulfikar Ališpago zvani Zuka, koji se smatra odgovornim što nije kaznio vojnike koji su sudhjelovali u ubojstvima Hrvata.
Muslimović je na sudu rekao da je Specijalnim odredom “Zulfikar” zapovijedao general Sefer Halilović kao načelnik Glavnog štaba, koji im je davao zadatke i od njih primao izvješća. To je, pojasnio je, bilo definirano naredbama. Halilović je, prema njemu, direktno naredio formiranje odreda “Zulfikar”, nastojeći tako dokazati da je upravo prvi zapovjednik Armije BiH odgovoran i za ono što se 16. travnja 1993. dogodilo u Trusini.
No, za zločine u Trusini svjedok, koji za sebe tvrdi da je imao veliku perspektivu u JNA i da je pripreman za generalski čin, saznao je, kako je kazao, tek poslije rata, iako je duže vrijeme bio prvi vojni sigurnjak.
“Nisam dobio nikakvu informaciju o zločinima u Trusini. U okviru Uprave bio je odsjek za praćenje ratnih zločina. A da sam saznao za zločine, bio sam obavezan reagirati. Načelnik štaba (Halilović, op. a.) mogao me pozvati” govorio je Muslimović, primjećujući da nije korektno da se “nadređeni izvlače, a da podređeni odgovaraju”.
Odgovarajući na pitanje obrane optuženog Ališpage zašto se o nespornim zločinima u Trusini toliko šutjelo, Muslimović je istakao da se vjerovatno radilo o “organiziranom sprečavanju” da informacije o zločinu odu s područja gdje se to dogodilo. “Utjecalo se na to da ne odu informacije… Da je to ostavljeno tek spontano, informacije bi sigurno procurile”, rekao je Muslimović.
Na inzistiranje obrane, više je puta potvrdio da je dio jedinice “Zulfikar”, koji se našao na području Trusine, bio pretpočinjen jedinici 45. brdske brigade “Neretvica”, čiji je zapovjednik bio Hasan Haso Hakalović. To je, prema Muslimoviću, dokaz da najveću odgovornost treba snositi upravo Hakalović. Provukao je i opasku da je pretpočinjavanje jedinica mogao narediti samo onaj tko je bio nadređen svim jedinicama – general Halilović.
Muslimović je potvrdio da su organi Hakalovićeve 45. brdske bili najodgovorniji za rasvjetljavanje događaja u Trusini. Ponovo je više puta istaknuta odgovornost generala Halilovića. Potcrtao je da “komandant ne može dijeliti odgovornost na svoje podređene i govoriti da je neko drugi kriv”.
Isto tako, Muslimović je potvrdio da je prestala Ališpagina dužnost u jedinici “Zulfikar” onog trenutka kada je imenovan na funkciju zamjenika zapovjednika Operativne grupe (OG) “Igman”. To je, kaže, moralo biti tako, jer bi, u suprotnom, bio narušen princip u sistemu zapovijedanja.
Svjedok je, također, potvrdio da je Armija BiH radila sve kako ne bi došlo do konfrontacije sa HVO-om. Opisujući stanje nakon početka sukoba sa HVO-om, naveo je da je neprijateljska propaganda bila toliko jaka da to ne bi riješilo ni 100 obavještajnih službi.
Zanimljivo je da je Muslimović rekao da ne zna ništa o operativno-tehničkim mjerama “Agava” i “Zolja”, odnosno prisluškivanju tadašnjeg načelnika Glavnog štaba Armije BiH Sefera Halilovića. Upitan o činjenici da je Državna sigurnost radila određene poslove za Vojnu sigurnost, odnosno o prisluškivanju Hasana Efendića, Halilovića i Jovana Divjaka, Muslimović je kazao: “Mi smo nešto radili, ali se ne sjećam da sam ja to predložio”. Potvrdio je da je Državna sigurnost prisluškivao za Vojnu sigurnost, jer su oni kontrolirali PTT sisteme.
Muslimović je uvjeren da Predsjedništvo BiH, s Izetbegovićem na čelu, nije znalo za zločine u Trusini. Da jest, tvrdi, “Alija bi sigurno reagirao kao što je reagirao nakon ubistava fratara u Fojnici”.
Sudu je prezentiran i dokument Sefera Halilovića od 18. travnja 1993. godine kojim su zapovjednik OG “Igman” Salko Gušić i njegov zamjenik, optuženi Ališpago, ovlašteni da mogu komandirati i svim postrojbama od Igmana do Drežnice, na što je, kako izvještava Dnevni avaz, Muslimović rekao da je to neprihvatljiva i neprofesionalna odluka, jer se ne reguliraju pitanja odgovornosti, dodajući da su Gušić i Ališpago žrtve.
