Novine diljem svijeta danas na naslovnicama donose informacije o posljednjem objavljivanju tisuća američkih povjerljivih dokumenata na web sajtu WikiLeaks. Od Australije do Pakistana viši dužnosnici reagiraju uznemireno na ta otkrića. Međutim, neki dužnosnici promatraju ova necenzurirana izvješća američke diplomacije kao mogućnost da se vidi kako to američko Državno tajništvo “vidi svijet”.
Američki i britanski dužnosnici odmah su osudili objavljivanje povjerljivih diplomatskih izvješća. U Parizu je glasnogovornik vlade obećao francusku podršku administraciji predsjednika Obame dok pokušava kontrolirati štetu koja je nastala nakon što su najpovjerljivija razmišljanja diplomata procurila u javnost i pretvaraju se u raspravu o američkim prijateljima i neprijateljima.
Australski ministar pravosuđa Robert McClelland objavio je danas da vlada istražuje je li objavljivanjem ovih dokumenata prekršen neki australski zakon. “Objavljivanje ovih informacija moglo bi ugroziti sigurnost osoba o kojima se govori u tim dokumentima i naravno moglo bi nanijeti štetu interesima nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, uključujući i Australiju. Tako da će Australija očigledno podržati svaku akciju organa gonjenja koja bi se mogla poduzeti”.
U jednoj od diplomatskih poruka iz američkog veleposlanstva u Zimbabveu Australija se opisuje kao saveznik “čvrst poput stijene”, ali da nema dovoljno utjecaja da utječe na događaje u Zimbabveu. Ministar McClelland je rekao da je uspostavio posebnu radnu skupinu koja treba utvrditi i nositi se s efektima ovog “curenja”.
Od oko četvrt milijuna objavljenih dokumenata, Australija se spominje u tisuću četiristo, od čega oko tisuću dolazi iz američkog veleposlanstva u Canberri. “Tražio sam od australske savezne policije da prouči ovo pitanje, odnosno, da utvrdi je li prekršen bilo koji australski zakon”.
Osnivač web sajta Julian Assange australski je državljanin. Iako je McClellad rekao da savezna policija ispituje je li Assange prekršio zakon, dodaje da nema informacija o tome da su Sjedinjene Države zatražile od Australije da poništi njegovu putovnicu. Među objavljenim diplomatskim porukama nalazi se i puno štetnija karakterizacija Pakistana i njegova predsjednika Asifa Alija Zardarija.
Prema pisanju New York Timesa, saudijski kralj Abdulah citiran je u jednoj poruci kako kaže da Zardari predstavlja prepreku napretku Pakistana. Prema tom dokumentu, kralj je rekao “kad je glava trula, to ima efekta na cijelo tijelo”. Te su vijesti prokrčile munjevito put do pakistanskih novina i drugih medija diljem zemlje. Glasnogovornik predsjednika Zardarija je optužio WikiLeaks da nanosi štetu pakistanskim odnosima sa Saudijskom Arabijom i da predsjednik gleda na saudijskog kralja kao na svog starijeg brata.
Neki objavljeni dokumenti bacaju negativno svjetlo i na turskog premijera Racepa Tayyipa Erdogana, sugerirajući da simpatizira islamiste i zna vrlo malo o svijetu izvan Ankare.
Premijer Erdogan je danas izjavio da će pričekati dodatne informacije prije negoli bude komentirao ova izvješća. Rekao je da će pričekati kako bi točno vidio – citiramo – “što WikiLeaks skriva ispod suknje” i onda utvrditi radi li se o ozbiljnim navodima ili ne. Erdogan je dodao da je kredibilitet WikiLeaksa također upitan.
U Izraelu je izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao kako je “curenje” ovih diplomatskih poruka pozitivno. Izjavio je danas da njegovoj zemlji nije nanesena nikakva šteta, te da ako ništa drugo, da su potvrđene izraelske zabrinutosti glede Irana. U dokumentima se naglašava i zabrinutost arapskih zemalja zbog Irana. U jednoj poruci Saudijska Arabija traži od Sjedinjenih Država da izvrše vojni udar kako bi se spriječilo da se Iran domogne nuklearnog oružja, što je stav kakav zauzima i Izrael.
Sadržaj nekih od “procurenih” dokumenata doveo je i do pohvala od strane nekih američkih saveznika. Johnatan Powell, šef osoblja bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira, rekao je da je kao diplomat fasciniran mogućnošću da čita privatnu korespondenciju svojih kolega.
On je dodao da ovi dokumenti, sve u svemu, pokazuju kako su američki izaslanici dobro povezani i dobro informirani o političkim pitanjima diljem svijeta. [Glas Amerike]
