Radovan Karadžić osuđen na 40 godina zatvora

radovan-karadzic-haag-2

Haški sud proglasio je bivšeg vođu bosanskih Srba Radovana Karadžića krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u BiH te ga osudio na jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora. Prvostupanjska je to presuda i na nju je moguća žalba.

Vrijeme provedeno u pritvoru uračunat će se u kaznu. “Karadžić je razočaran i začuđen te će žaliti se na presudu”, izjavio je novinarima njegov odvjetnik Peter Robinson, javlja HRT.

Karadžić je kriv za genocid u Srebrenici i višegodišnje teroriziranje Sarajeva kao i za uzimanje pripadnika UN-a kao taoce. Sud je utvrdilo kako nije bilo genocida u sedam općina – Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku. Utvrđeno je i da je postojao plan sudionika udruženog zločinačkog pothvata za eliminaciju stanovništva Srebrenice, što je dosegnulo razmjere genocida.

“Zadovoljni smo time što je Raspravno vijeće prihvatilo naše opsežne dokaze i izvan svake razumne sumnje utvrdilo odgovornost Radovana Karadžića za zločine. Ti zločini počinjeni su u brojnim općinama u BiH i uključuju opsadu Sarajeva i genocid u Srebrenici”, priopćio je Ured glavnog haškog tužitelja Sergea Brammertza. “1993. svijet je odlučio da žrtve u bivšoj Jugoslaviji zaslužuju pravdu. Te su žrtve nama iskazale povjerenje da je provedemo. Danas s ovom presudom to je ispunjeno. Pravda je zadovoljena”, naglasio je Brammertz. Istina ustanovljena ovom presudom zauvijek će stajati nasuprot brojnim pokušajima negiranja patnje tisuća žrtava u zločinima počinjenim u bivšoj Jugoslaviji, ističu u tužiteljstvu.

Sud je zaključio kako je optuženi trebao znati da postoji rizik zločina nad srpskim stanovništvom tijekom provođenja udruženog zločinačkog pothvata. Mogao je predvidjeti ubojstvo, istrebljenje i progon stanovništva. Karadžić snosi individualnu kaznenu odgovornost za progon, istrebljenje, ubojstvo i deportaciju u odnosu na 20 općina. Predsjednik Sudskog vijeća Korejac O-Gon Kwon, čitajući presudu, rekao je kako je Vijeće zaključilo da je postojao sistematski progon civilnog stanovništva i da su počinitelji toga bili svjesni. Naveo je da je postojao sistematski obrazac zločina nad bosanskim Hrvatima i Bošnjacima u mnogim općinama diljem BiH.

Vijeće je zaključilo da su pripadnici bosanskih Srba počinili ubojstvo, progon i istrebljenje prema nesrpskom stanovništvu. Navodi se, međutim, da ove radnje ipak nisu provedene s genocidnom namjerom te nema dovoljno dokaza da proglasi zločin genocida. Sud navodi mučenja kojima su bili izloženi zarobljenici u srpskim logorima. Spominju se i masovna silovanja počinjena u više od 50 logora i mjesta zatočeništva na području 20 općina. Navodi se i da su srpske snage uništavale i palile kuće te sakralne objekte Hrvata i Bošnjaka te da je dokazano da su postojala masovna ubijanja Hrvata i Bošnjaka.

Sud je zatim počeo iznositi mišljenje o napadima u Sarajevu. Gađana su djeca na putu do škole. Snage RS-a pucale su na civile, s mjesta gdje su imale snajperska gnijezda i to od kraja svibnja 1992. Koristili su se teškim naoružanjem, minobacačima s više lokacija koje su bile postavljene oko grada. Karadžić je davao naređenja koja se tiču Sarajeva. Pod prijetnjom NATO-a poštovao je dogovore, ali u odsustvu NATO-a i drugih vanjskih faktora, Karadžić je opet provodio teror.

Vijeće navodi kako je postojao udruženi zločinački pothvat da se uzmu pripadnici UN-a kao taoci kako bi se utjecalo na snage NATO-a da ne gađa ciljeve bosanskih Srba. Naredio je da se taoci postave na mjestima koje bi NATO eventualno gađao, a sudjelovao je direktno u akciji zarobljavanja pripadnika UN-a, navodi sudac. U čitanju optužnice u odnosu na Srebrenicu navodi se kako su i prije ubojstava u Potočarima u enklavi Srebrenica uvjeti za život bili gotovo nemogući. U enklavi su uvjeti bili takvi da bosanski Muslimani nisu imali izbora već su bili prisiljeni otići.

Srpske snage zatočile su 13. srpnja između 1500 i 2000 muslimanskih muškaraca i mladića. Te je večeri prevezeno nekoliko tisuća muškaraca iz Bratunca u Zvornik gdje su idućih dana strijeljani. Vijeće smatra da su Ratko Mladić i još neki zapovjednici dijelili zajednički cilj da se eliminiraju bosanski Muslimani tako da će se prisilno ukloniti starci, djeca i žene iz Potočara. Vijeće navodi da su ovi zločini počinjeni kao dio sistematskog i organiziranog napada. Zaključuje kako su Karadžić i Mladić imali zajednički plan da prisilno uklone Bošnjake iz Srebrenice. Karadžić je osobno naredio da se muslimanski muškarci premjeste iz Bratunca u općinu Zvornik kako bi bili ubijeni.

Haški tužitelji zatražili su u završnim riječima da se Karadžića proglasi krivim i osudi na kaznu doživotnog zatvora. “Karadžić je imao moć nad životom i smrću bošnjačkih muškaraca u Srebrenici i nije tu moć iskoristio da 16. srpnja 1995. zaustavi ubijanja. Nazivao je podčinjene da provjeri zašto su neki pobjegli”, kazao je Tužitelj Alan Tieger.