Wolfgang Petritsch jednostavno je, u stilu kakva srednjovjekovnog velmože, napisao: “Ustav Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i dopunjuje, kako slijedi…” Time je izmijenio dokument koji je dio međunarodnog mirovnog sporazuma te na dulje razdoblje, a možda i zauvijek, odredio sudbinu jednog naroda
Ivan Šabić | Vjesnik.hr
Aktualna politička kriza u Bosni i Hercegovini – čija je najnovija epizoda odluka Središnjeg izbornog povjerenstva da konstituiranje Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, a slijedom toga i odluke koje je on donio, nije provedeno u skladu s odredbama Izbornog zakona – zapravo je dijelom repriza, a dijelom nastavak političke krize koja se odigrala prije ravno deset godina.
I tada su se – samo još izravnije i odlučnije nego danas, k tomu i uz punu potporu međunarodne zajednice koja se danas uglavnom drži po strani – radi kratkoročna cilja eliminiranja određene političke grupacije iz vlasti, povlačili potezi koji su mijenjali ustavnu poziciju jednog konstitutivnog naroda, a čitava operacija završena je vrlo problematičnom procedurom konstituiranja vlasti i famoznom hrvatskom samoupravom.
Uoči izbora održanih 2000. tadašnji je visoki predstavnik međunarodne zajednice, kako se nedavno prisjetio bivši član Predsjedništva BiH Ivo Komšić, “uradio sve” da bi se formirala Alijansa za promjene, predvođena SDP-om BiH, a Misija OESS-a, koja je tada još igrala ulogu izbornog povjerenstva, 11. listopada 2000., točno mjesec dana prije održavanja izbora, intervenirala je u izborna pravila (BiH tada još nije imala ni izborno povjerenstvo ni izborni zakon), i to u dijelu koji se tiče izbora izaslanika u federalnom domu naroda.
Izaslanici se, kako propisuje Ustav Federacije BiH, biraju “iz redova zastupnika u kantonalnom zakonodavnom tijelu” (skupštini kantona), a dotadašnjim izbornim pravilima bilo je definirano da izaslanike biraju zastupnici iz reda odgovarajućeg konstitutivnog naroda – hrvatske izaslanike hrvatski zastupnici, a bošnjačke bošnjački. Novim pravilom, koje je 11. listopada 2000. utvrdila Misija OESS-a, propisano je da sve izaslanike biraju svi zastupnici. Tadašnji politički čelnici Hrvata u BiH upozoravali su da su Hrvati kao višestruko manje brojan narod time dovedeni u neravnopravan položaj. Ni prosvjedi, međutim, ni pozivanje na odredbe Ustava FBiH, koji kaže da “bošnjačke, hrvatske i druge izaslanike iz svakog kantona biraju odgovarajući zastupnici u zakonodavnom tijelu dotičnog kantona”, nisu dali nikakva rezultata. Izbori su održani prema novim pravilima, a vlast je uspostavljena i odradila svoj mandat (dvogodišnji, kako je tadašnjim propisima bilo predviđeno), iako – slično kao što se dogodilo i u aktualnoj političkoj krizi – u kantonima s hrvatskom većinom izaslanici za Dom naroda nisu izabrani pa je na konstituirajućoj sjednici bilo 14 od ukupno 30 hrvatskih izaslanika što, prema tada važećem a u međuvremenu nizom amandmana izmijenjenom Ustavu Federacije BiH, nije bilo dovoljno za donošenje odluka.
Naime, Dom naroda tada se sastojao od po 30 bošnjačkih i hrvatskih izaslanika te odgovarajućeg, prema posebnoj formuli izračunata, broja izaslanika drugih naroda, a za usvajanje važnih odluka, poput izbora predsjednika Federacije i federalne vlade, nužno je bilo da je podupre većina svih izaslanika, uključujući većina izaslanika svakog od konstitutivnih naroda.
U aktualnoj krizi ta se priča ponavlja samo su brojevi nešto drukčiji. Naime, ustavnim amandmanima, koje je 19. travnja 2002. svojom odlukom nametnuo Wolfgang Petritsch, Dom naroda Federacije ima 58 izaslanika, i to po 17 delegata iz triju konstitutivnih naroda, te sedam pripadnika ostalih naroda, a za usvajanje neke odluke nužno je da je podrži većina ukupnog broja zastupnika te najmanje po jedna trećina, a ne veća većina zastupnika svakog konstitutivnog naroda.
Na razmeđu tisućljeća, kada se pripremala situacija za uklanjanje nacionalnih stranaka s vlasti, u BiH je bilo prijedloga da se domovi naroda u parlamentima Federacije BiH i BiH ukinu, a da se zaštita vitalnih nacionalnih interesa prepusti ustavnim sudovima, što se na koncu ipak nije dogodilo, ali je ovdje spomenutim “korekcijama” Dom naroda Federacije zapravo gotovo izgubio smisao postojanja. Uspostavljen je s idejom da bude instrument zaštite vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda, da bi u međuvremenu postao mjesto za nadglasavanje i manipulacije.
Pri tome, od dviju ključnih intervencija kojima je takvo stanje uspostavljeno, jedna je u suprotnosti s federalnim ustavom, a druga je nametnuta direktivom jednog međunarodnog dužnosnika, bez ikakve mogućnosti da se na nju utječe u redovnoj parlamentarnoj proceduri. Wolfgang Petritsch jednostavno je, stilu kakva srednjovjekovnog velmože, napisao: “Ustav Federacije Bosne i Hercegovine mijenja se i dopunjuje, kako slijedi…”
Time je izmijenio dokument koji je dio međunarodnog mirovnog sporazuma, mimo procedure predviđene samim tim dokumentom, i na dulje razdoblje, a možda i zauvijek, odredio sudbinu jednog naroda. Ali nitko od potpisnika nije se bunio…
