Asim Metiljević u najnovijem broju “Slobodne Bosne” objašnjava pozadinu “velikodušne” ponude koju je SDP-a BiH stavio pred čelnike dvaju HDZ-a Dragana Čovića i Bože Ljubića – da SDP-u pripadne samo po jedno hrvatsko ministarsko mjesto u Vladi Federacije BiH i u Vijeću ministara.
Ovaj iznimno zanimljiv članak prenosimo u cijelosti. Metiljević, dakle, piše:
“Tek će se u narednim danima otkriti stvarni razlozi zbog kojih čelnici dva HDZ-a, Dragan Čović i Božo Ljubić, nisu prihvatili ‘kompromisni’ prijedlog (4+1) raspodjele hrvatske kvote vlasti u federalnoj Vladi. Prema ovoj formuli, koju je predložio SDP a prihvatio OHR, dva HDZ-a trebala su prepustiti SDP-u “samo” jednu hrvatsku poziciju u federalnoj Vladi i sve bi bilo potaman.
‘Taj kompromis je odbio Čović riječima da je to ponižavajuće za HDZ BiH. Mislim da se s malo više dobre volje mogao postići dogovor’, riječi su šefa OHR-a Valentina Inzka, koji očito smatra da je ponuđeni „kompromisni“ prijedlog bio razuman i posve prihvatljiv za Čovića i Ljubića.
Zbilja, kada se ponuđeni ‘kompromis’ promatra izolirano, teško je naći opravdanje za tvrdoglavo odbijanje Čovića i Ljubića. Zar je jedno ministarsko mjesto u federalnoj Vladi toliko važno da cijelu Federaciju BiH gurne u najdublju krizu nakon rata!?
Nikšić zagovara preglasavanje
No, slika se bitno mijenja kada se pažljivo iščita najava novog federalnog premijera Nermina Nikšića o skorim promjenama nekih poslovničkih odredbi po kojima radi Vlada Federacije BiH.
‘Mi smo se dogovorili i sada radimo izmjene Poslovnika o radu Vlade. Ova vlada će donositi odluke po analogiji Vijeća ministara BIH. Znači, ni jedna odluka se neće donijeti a da za nju nije glasala jedna trećina ministara iz svakog naroda’, izjavio je Nikšić, pozivajući se na usuglašeni tekst Platforme u kojem je ova poslovnička odredba još preciznije definirana.
U Platformi naime piše da će se odluke donositi prostom većinom glasova, uz preduvjet da je za odluku glasao najmanje jedan ministar iz reda sva tri konstitutivna naroda. Dakle, upravo onako kako se donose odluke u Vijeću ministara BiH.
No, ovakav model odlučivanja može funkcionirati u Vijeću ministara BiH u kojem sva tri konstitutivna naroda imaju podjednak broj ministarskih pozicija, ali bi ovakav model odlučivanja Hrvate u Vladi Federacije BiH gurnuo u institucionalnu neravnopravnost.
Nacionalna struktura federalne vlade utvrđena je Ustavom: od ukupno 16 ministarskih pozicija, Bošnjacima pripada 8, Hrvatima 5, a Srbima 3, pri čemu je premijerska pozicija rezervirana za Bošnjake. To praktično znači da samo Bošnaci mogu osigurati natpolovičnu većinu glasova, budući da im je Ustavom zagarantirano 9 od ukupno 17 pozicija.
Hrvati su pak u startu hendikepirani jer s 5 pozicija nikako ne mogu osigurati natpolovičnu većinu glasova.
‘Mi smo dosad sve odluke donijeli jednoglasno. Ne mora i neće uvijek biti jednoglasno, da se ne zavaravamo. Vlada će tražiti način da se odluke donose što većom podrškom ministara’, pojasnio je federalni premijer Nermin Nikšić.
Napuštanje konsenzusa
Problem i jeste u tome što će se neke odluke „da se ne zavaravamo“ donositi preglasavanjem, dakle prostom većinom glasova uz uvjet da odluku podrži po jedan ministar iz svakog konstitutivnog naroda.
Stoga je razumljivo što su pregovori o uspostavi vlasti između SDP-a i HDZ-a propali zbog ‘samo jedne ministarske pozicije’. Jer, prepuštanjem ‘samo jedne’ hrvatske ministarske pozicije SDP-u, HDZ-ova uloga u federalnoj Vladi bila bi posve marginalna. Niti bi mogao spriječiti donošenje neke odluke s kojom se ne slaže, niti bi se mogao izboriti za usvajanje neke odluke koja nije po volji bošnjačke većine.
Poziciju jedenakopravnog naroda u Federaciji BiH Hrvati su do sada štitili izričitim zahtjevom da se sve odluke donose konsenzusom, bez mogućnosti preglasavanja, čime je zapravo bila eliminirana brojčana prednost bošnjačkih ministara.
Po uzoru na Dodika
Sličan model većinskog odlučivanja, kakav SDP zagovara u federalnoj Vladi, primjenjuje se u Vladi Republike Srpske u kojoj Srbi imaju 8, Bošnjaci 5, a Hrvati 3 ministarske pozicije, pri čemu je naravno premijer uvijek iz reda srpskog naroda. I Vlada RS-a odlučuje natpolovičnom većinom glasova, pri čemu srpskoj većini za usvajanje neke oduke nije potreban čak ni onaj ‘jedan glas’ bošnjačkih i hrvatskih ministara.
Bošnjački i hrvatski ministri u Vladi RS-a nemaju dakle ni jedan institucionalni mehanizam koji bi ih zaštitio od preglasavanja srpske većine. U slučaju da se takav model odlučivanja odomaći i u Vladi Federacije BiH, Hrvati bi definitivno u oba entiteta bili svedeni na nacionalnu manjinu.”
