Nema nikakve dvojbe da će predstojeći razgovori i eventualni dogovor parlamentarnih stranaka o formiranju vlasti na državnoj razini biti od sudbinske važnosti za Bosnu i Hercegovinu, piše analitičar “Dnevnog avaza” Fadil Mandal. Zemlja je bukvalno na prekretnici. Parlament BiH je blokiran. Politika isključivosti, nametanja gotovih rješenja i marginaliziranja legitimnih predstavnika hrvatskog naroda, Bosnu i Hercegovinu vodi prema ambisu raspada i nestanka. Velika je odgovornost na SDP-u i Zlatku Lagumdžiji, ali ništa manje breme nije ni na leđima Fahrudina Radončića i Harisa Silajdžića.
Lideri šest stranaka, SNSD-a, dva HDZ-a, SDS-a, SBB-a BiH i SBiH, prošle srijede su u zgradi Državnog parlamenta još jednom pozvali Lagumdžiju da im se pridruži i kao izborni pobjednik u Federaciji BiH sudjeluje u kreiranju vlasti kojoj bi prioritet bili euroatlantske integracije, ekonomija, razvoj i jačanje kapaciteta države na tom putu.
Hoće li Lagumdžija prihvatiti dobronamjerne sugestije i hoće li s predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom, kao izbornim pobjednikom u RS, koji ima jednak broj državnih poslanika kao i SDP, postići kompromisno rješenje, ostaje da se vidi.
Njegovo daljnje tvrdoglavo, ustavno neutemeljeno i za zemlju pogubno inzistiranje na mjestu predsjedavajućeg Vijeća ministara te iracionalan stav da u vlasti nema mjesta za dva HDZ-a, koja su na izborima dobila više od 90 posto hrvatskih glasova, ne daju previše razloga za optimizam.
Dragana Čovića i Božu Ljubića – svjesno ili ne, više nije ni bitno – takvom se politikom gura u naručje trećeg entiteta, a Bošnjacima se ostavlja jedina mogućnost da dobiju svoj, četvrti, muslimanski entitet, što je samo drugo ime za raspad BiH i nestanak njenog najbrojnijeg naroda.
Taj crni scenarij i njegove zlokobne posljedice pažnju javnosti dodatno okreću prema Radončiću i Silajdžiću. Njihov pristanak da participiraju u budućem sastavu Vijeća ministara – iza kojeg će stajati izborni legitimitet od 780.000 glasova birača naspram 550.000 koliko imaju ukupno SDP, SDA, pravaši i Lijanovići – u ovim okolnostima čini se kao spasonosna formula zaustavljanja daljnjeg rastakanja BiH.
Dodik i Čović, čije su stranke konstanta u Vijeću ministara posljednjih osam godina, već su dali do znanja da su u toj kombinaciji spremni na značajne ustupke, a za početak je to svakako odustajanje od priče o secesiji RS ili trećem entitetu.
Također, njihovo aktivno sudjelovanje u vlasti dodatno ih veže za Sarajevo i nameće im obvezu očuvanja BiH. Sve su to, naravno, plusevi koji olakšavaju odluku i Silajdžiću i Radončiću, zaključuje Mandal u svojoj opširnoj analizi.