“Nikad veća kriza u formiranju vlasti, iznjedrila je silom stvorene podjele između urbanih i ruralnih, fašista i antifašista, poštenih i ‘kriminalizovanih’, krsta&križa vs. Islama, Bosne protiv Hercegovine i RS-a, Bošnjaka protiv ‘četničko-trećaške’ frakcije.
Gramzivi licemjer, ugledni građanin s Bošnjačkog instituta koji je prijetvorno sanjao ‘državu za čovjeka’, mora da je danas orgazmično sretan kad vidi zemlju kojoj grčevito želi biti na čelu. Čak i pod cijenu da si je kao suradnike morao uzeti sporedne likove čija su mu lica do jučer punila lavor od muke. Čak i pod cijenu da je svojim zaobilaženjem, nepoštivanjem i gaženjem izborne volje jednog naroda, navukao toliki negativitet i razdor među ljudima. Čaki i pod cijenu da službeno Sarajevo danas podsjeća na Beograd osamdesetih godina, a bošnjačka politika predstavlja sve ono protiv čega se nekad borila. Nema veze.
Bitno je da zbog Zlaje i Želje ne razgovaraju prijatelji, svađaju se susjedi, kolju novinari, a političari pozivaju na najluđe parole. U najteža ratna vremena ljudi su ovdje dijelili dobro i loše, kanister vode i jednu paštetu rezali na deset komadića. U trenutnim danima mira ova zemlja izgleda kao prostitutka u modricama, bezobzirno ostavljena na mokrom kolodvoru. Inteligentno riješenje zagovarača multikulturalne države samo jednog naroda je jednostavno – bujrum, iseli se, ako ti se ne sviđa.
Neću se iseliti dok me ima. Ovo je moje nebo i moj komad radosti. Ne zanima me život u Hrvatskoj, nikad nisam glasovala na izborima susjedne države, nisam prijavljena ni kod kakve imaginarne tetke u Tučepima. Ne zanimam ni ja nju, vidljivo je bilo opet u sinošnjem Dnevniku HRT-a gdje su afrički tvorovi dobili veću minutažu od problema hrvatskog naroda u BIH. Uzroci tih problema su kompleksni, proces dugotrajan, ali neću pogriješiti ako kažem da su se na nama izredali svi.”
Marina Mlinarević Sopta, kolumnistica, na portalu Index.hr
