Sadašnji ustav BiH usvojen je za pregovaračkim stolom u zrakoplovnoj bazi Wright Patterson i – nigdje više. U parlamentu BiH nikada nije dobio odgovarajuću potporu, čak nije službeno preveden ni na jedan od službenih jezika BiH
Piše: Ivan Šabić | Vjesnik.hr
O reorganizaciji Bosne i Hercegovine, odnosno o izmjenama daytonskog ustava te zemlje, govori se praktički od trenutka kada je Daytonski sporazum potpisan. U početku prilično tiho i stidljivo jer se dovođenje daytonskih odredbi u pitanje smatralo gotovo bogohulnim, premda je daytonska formula – jedna država, dva entiteta, tri konstitutivna naroda – tada bila jednako nelogična kao i danas.
Danas postoji opći konsenzus o tome da treba promijeniti daytonski ustav, čak i ideja da treći entitet dobije pravo građanstva. Ipak, ta činjenica – da konsenzus postoji i da se javno iznose do jučer zabranjene zamisli – ne znači da je učinjen ikakav pažnje vrijedan napredak prema nekom novom ustavnom rješenju. Istina, s vremena na vrijeme u javnost dospiju najave nekih dogovora ili neki načelni dogovori, ali im se redovito pridaje prevelika važnost pa se ponekad stekne dojam da je zapravo sve riješeno.
Takvi su se zaključci izvlačili, na primjer, iz vrlo općenitog dogovora čelnika SDA, SNSD-a i HDZ-a BiH, Sulejmana Tihića, Milorada Dodika i Dragana Čovića, postignutog u studenom 2008. u Prudu, mjestašcu u bosanskoj Posavini, kada je rečeno da treba napraviti posve novi ustav BiH i da bi BiH po novim ustavu trebala biti sastavljena od četiriju entiteta.
Drugi put bila je dovoljna najva da će na sastanku stranačkih čelnika, u nešto širem sastavu od onog koji je postigao “prudski dogovor2, osim europskih dužnosnika – povjerenika Europske unije za proširenje Ollija Rehna i švedskog ministra vanjskih poslova Carla Bildta čija je zemlja u to vrijeme predsjedavala EU-om – biti i zamjenik američke državne tajnice James Steinberg pa da se skup održan u zrakoplovnoj bazi Butmir kraj Sarajeva nazove “Daytonom 2”, a posao na usuglašavanju novog ustava proglasi završenim prije nego što je i započet.
Najnoviji slučaj ovotjedni je posjet kompetentnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine Hrvatskoj, prvi nakon četiri godine, koji se također pokazao prikladnom prigodom da se javnost informira kako je tijekom sastanka na Pantovčaku postignut dogovor od ključne važnosti za buduću strukturu BiH.
No, ako se ima u vidu političko raspoloženje u BiH, odnos političkih snaga i ustavom predviđena procedura za donošenje ustavnih promjena, onda se zapravo neizbježno nameće zaključak da nikakav “Dayton 2” nije moguć.
U Prudu su se trojica dogovorila, no čim si ustali od stola za kojim su dogovor postigli, počeli su davati različita tumačenja onoga što su dogovorili. A onda su njihovi protivnici i tako prilagođena tumačenja dogovora oštro napali pa je Prud po jednima bio izlaz iz političke blokade, a po drugima kruna Miloševićeva projekta. Ukratko, prudski sporazum ostao je mrtvo slovo na papiru, butmirski »Dayton 2« je propao, a na Pantovčaku se, kada je riječ o unutarnjem uređenju BiH, nije dogodilo ništa.
Danas se eventualno, pod pritiskom međunarodne zajednice, i uz neku iznimno primamljivu nagradu, na primjer, značajan korak prema članstvu u NATO-u ili Europskoj uniji, te uz duga i mukotrpna natezanja može izmijeniti neka ustavna odredba, ali se ne može provesti temeljita rekonstrukcija. Rješenje koje bi dobilo odgovarajuću parlamentarnu potporu jednostavno ne postoji.
Za razliku od vremena kada je postignut Daytonski sporazum, danas ne postoje politički vođe koji bi mogli provesti ono što bi eventualno za zelenim stolom dogovorili, ne postoje, srećom, ni okolnosti koje bi ih onako snažno kao ratne 1995. natjerale da potpišu sporazum, ne inzistirajući na svakom detalju, a ne postoji ni odlučnost međunarodne zajednice kakva je postojala uoči i u vrijeme daytonskih pregovora.
Na koncu, a zapravo najvažnije, daytonski ustav BiH usvojen je za pregovaračkim stolom u zrakoplovnoj bazi Wright Patterson kraj Daytona i – nigdje više. U parlamentu BiH nikada nije dobio odgovarajuću potporu, čak nije službeno preveden ni na jedan od službenih jezika BiH! Danas je procedura nešto drukčija.
