Ministri obrane NATO-a u Bruxellesu pokušavaju pronaći odgovor koju akciju poduzeti u Libiji. Kako iz NATOva sjedišta javlja “Vjesnikov” specijalni izvjestitelj, sastanak se održava negdje između želje Saveza za intervencijom i straha od posljedica koje bi mogle uslijediti ako se odluči intervenirati, a stvari izmaknu kontroli. Problema ima na vojnom, ali i na diplomatskom planu. Jasne zamisli o tome što treba učiniti nema, dobrim dijelom i zato što se američki predsjednik Barack Obama nije odlučio na trenutnu akciju.
Zbog toga NATO-ovi diplomati razgovaraju o različitim mogućnostima kao što je pružanje humanitarne pomoći, no neke članice poput Francuske i Velike Britanije zagovaraju uspostavu zone zabrane leta. Vojni planeri počeli su razrađivati planove za sve scenarije, no upozoravaju kako bi svaka operacija, pogotovo ona o zabrani leta, mogla biti teška, skupa i visoko rizična.
Što se tiče NATO-ve izravne vojne intervecije, o kojoj se također spekulira, jedino što se pouzdano zna jest da NATO neće pokrenuti nikakvu borbenu operaciju bez odgovarajuće rezolucije Vijeća sigurnosti.
Najnoviji podaci svjedoče da Moamer Gadafi baš i nema puno šanse ako se uspostavi zona zabrane leta, a on se odluči vojno suprotstaviti NATO-u. Prema posljednjim obavještajnim informacijama, velika zračna flota od čak 400 aviona koju je imao Gadafi, zbog lošeg održavanja svela se na nekoliko desetaka letjelica, među kojima su zastarjeli modeli MiG-23, MiG-21 i MiG-25, pa čak i stari zrakoplovi bivše Jugoslavije, jastrebovi, napravljeni davne 1960.
Gadafi, istina, raspolaže i s tridesetak dobro naoružanih ruskih helikoptera, koji bi mogli biti jedina prijetnja kontroli neba iznad Libije ako se NATO odluči na takvu opciju. S druge strane, kako tvrde vojni izvori u Bruxellesu, Sjevernoatlantski savez vrlo brzo može uposliti između 200 i 300 najmodernijih vojnih zrakoplova iz svojih baza od Gibraltara do Grčke.
Dok se pripremaju vojna rješenja, zasad samo u zatvorenim sobama za planiranje u zapovjedništvu NATO-a, politički dio Saveza razmatra sve posljedice koje bi intervencija mogla izazvati. Ali treba mnoge uvjeriti, pogotovo Rusiju i Kinu, da će akcija biti isključivo vezana uz dovođenje stabilnosti u cijelu regiju.
