U svojoj upravo objavljenoj knjizi sjećanja “Poznato i nepoznato” bivši američki ministar obrane Donald Rumsfeld opravdava mnoge odluke koje su donesene tijekom administracije predsjednika Busha, ponajviše vezano uz rat u Iraku, ali priznaje da je trebao podnijeti ostavku 2004. godine nakon skandala sa zlostavljanjem zatvorenika u iračkom zatvoru Abu Ghraib.
Donald Rumsfeld proveo je mnoge godine vrlo blizu središta američke političke moći – bio je američki najmlađi ministar obrane u administraciji predsjednika Gerlada Forda, a bio je i najstariji ministar obrane za vrijeme predsjednika Georgea Busha mlađeg.
Rata u Iraku košta dosad Sjedinjene Države skoro 4 i pol tisuće poginulih američkih vojnika, 32 tisuće ranjenih i financijski teret od oko 700 milijardi dolara. Mnogi odgovornost za to pripisuju bivšem predsjedniku Bushu i njegovoj administraciji, ponajviše njegovom ministru obrane Donaldu Rumsfeldu.
U knjizi “Poznato i nepoznato” bivši ministar otkriva što se događalo iza scene u kritičnim trenucima administracije Georgea Busha mlađeg. Autor se ne oslanja samo na svoja sjećanja već i na obimnu dokumentarnu građu. Priznaje da je za njega jedan od najtežih trenutaka karijere bio skandal koji je izbio nakon što su objavljene fotografije na kojima se vidi kako američki vojnici zlostavljaju zatvorenike u iračkom zatvoru Abu Ghraib. Rumsfeld kaže kako je u tom za njega teškom trenutku dobio utjehu tamo gdje joj se nije nadao – od bivšeg predsjednika Billa Clintona.
Donald Rumsfeld: Bili smo na otvaranju spomenika žrtvama Drugog svjetskog rata. On mi je prišao kroz šator i pružio ruku i rekao, “Proći ćete kroz to. Nitko zdrave pameti ne misli da ste vi mogli znati što se odvija 5 tisuća milja daleko u noćnoj smjeni u Abu Ghraibu”. I bio je u pravu. Bez obzira na to bilo je to teško vrijeme za našu zemlju. Tamo su se dogodili odvratni događaji i to je nanijelo veliku štetu našoj vojsci.
Jedan drugi američki zatvor, koji je otvorila administracija predsjednika Busha, također već godinama nailazi na oštre kritike međunarodne i domaće javnosti – pritvorni centar Guantanamo Bay na Kubi. Rusmfeld smatra da je taj zatvor za “neprijateljske borce” bio nužda i najbolje rješenje u tom trenutku.
U knjizi sjećanja Poznato i nepoznato Donald Rumsfeld piše kako je predsjednik Obama – kao predsjednički kandidat izuzetno kritičan prema Guantanamu – otkrio nakon što je preuzeo dužnost vrhovnog zapovjednika da je puno teže donositi političke odluke negoli držati govore.
Donald Rumsfeld: Tijekom kampanje on i njegov protivnik bili su prilično kritični prema administraciji predsjednika Busha. I današnji predsjednik je kao kandidat za predsjednika bio jako kritičan prema pritvornom centru u Guantanamu. Bio je kritičan prema tome da se neprijateljski borci zatvaraju na neodređeno vrijeme. Bio je kritičan prema vojnim tribunalima. I sad nešto više od dvije godine kasnije, sve te stvari su i dalje tamo netaknute i to ne zato jer ih netko voli, nego stoga jer predstavljaju najbolje rješenje. A struktura koju su predsjednik Bush i njegova administracija postavili, danas se prihvaća – čini mi se – kao dobra struktura, kao stvari koje su bile potrebne. Ne stvari koje smo mi htjeli, već stvari koje su bile zadane prirodom terorizma u svijetu, stvari koje su bile potrebne.
Kao jednom od najboljih poteza u ratu u Iraku, Rumsfeld smatra odluku predsjednika Busha da značajno poveća broj američkih vojnika u toj zemlji 2007. godine. Mnogi vjeruju da je Rumsfeld svoju knjigu iskoristio kao sredstvo za prebacivanje odgovornosti na druge i obračun s ljudima u administraciji koji se nisu s njim slagali, posebno bivšim državnim tajnicima Collinom Powellom i Condoleezzom Rice.
Izvor: Glas Amerike
