Rusija i Kina u subotu su Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda stavile veto na rezoluciju kojom se osuđuje krvavo gušenje prosvjeda u Siriji, dok je preostalih trinaest zemalja članica glasovalo je za rezoluciju.
Usprkos desetomjesečnom nasilju u kojemu je, po podacima aktivista, poginulo najmanje 6.000 ljudi, Vijeće sve dosad nije uspjelo donijeti rezoluciju o Siriji. Raniji tekst nacrta u listopadu prošle godine blokirali su također Rusi i Kinezi.
U ovoj rezoluciji koju su podnijele zapadne i arapske zemlje, izražava se “potpora” Vijeća planu Arapske lige za demokratsku tranziciju u Siriji i osuđuje se sirijski režim zbog “stalnog kršenja” ljudskih prava.
Britanski veleposlanik Mark Lyall Grant rekao je da je London “zaprepašten odlukom Rusije i Kine”. Francuski veleposlanik Gerard Araud osudio je veto Rusije i Kine rekavši kako je ovo “tužan dan za ovo Vijeće, za Sirijce i za prijatelje demokracije”.
Podsjetivši na “pokolje” u Hami 1982. za predsjedništva Hafeza al-Asada i u Homsu noćas, dodao je: “Strahotama u Damasku kao da nema kraja”. Optužio je Rusiju i Kinu da “pomažu represivnu politiku Damaska”.
Njemački veleposlanik u UN-u Peter Wittig optužio je Vijeće da je “još jednom iznevjerilo svoj mandat i svoje obveze” a sirijski narod “još jednom prepustio” njegovoj sudbini.
Sjedinjene Države su “neugodno iznenađene ovim vetom koji nas sprječava da riješimo sve težu krizu u Siriji”, rekla je američka veleposlanica Susan Rice. Neizravno je optužila Kinu i Rusiju da “napuštaju sirijski narod i štite tiranina”.
Rice je istaknula da rezolucija “što je najviše moguće vodi računa o zabrinutosti” Rusije i Kine. Naime, Rusi su tijekom pregovaranja dobili velike ustupke u vezi s rezolucijom – u njezinu teksu izrijekom se ne govori o sudbini predsjednika Bašara al-Asada. Po planu izlaska iz krize koji je predložila Arapska liga, predsjednik treba prenijeti ovlasti na potpredsjednika kako bi omogućio demokratsku tranziciju vlasti.
Rusija se usto izborila da se u tekstu ne spominju gospodarske sankcije i prodaja ruskog oružja Damasku a govori se o potrebi “mirnog rješenja” krize kako bi se izbjegla sličnost s libijskim slučajem.
