“Znam samo da je on (Emil Vlajki, op. ur.) glavom bez obzira 1992. godine pobjegao preko Pala u Beograd.
Odgovorno tvrdim da je tada pobjegao u ukradenom “golfu” Crvenog križa i zbog toga dugo poslije rata nije smio ni doći u Sarajevo. Predlažem Crvenom križu da tuži Vlajkija za tu kra|u. On je u Beogradu bio najgori sluga četnika i Miloševićeve politike, pa su ga na kraju i oni odbacili kao iscije|en limun. Nakon raznih smucanja u Banju Luku ulazi kao veliki Hrvat, što je najveća smijurija. Pouzdano znam da se, kada je došao na fakultet, predstavljao kao Jevrej. Tokom rata bio je najveći Srbin, a kasnije, kada je trebalo da bude Hrvat, onda je opet Hrvat, što je čista manipulacija Dodikove politike. On je samo jedan mali slugan i drugo ne zna ni biti i on je zadnji čovjek koji može držati lekcije o bilo čemu. Čovjek, jednostavno, nema riječi za njegovu podlosti, prevrtljivost, gadost i intelektualni smrad. Vlajkijeva tvrdnja o tome da je Sarajevo 95 posto islamsko je ogromna i besprimjerena laž, ali i to govori o njegovoj ljigavosti, a on tako djeluje i pojavno i ne treba mu ni davati previše značaja.”
Nijat Duraković, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Sarajevu, u “Dnevnom avazu”
