Objavljena izvješća govore o tome da operativci američke Središnje obavještajne agencije CIA-e već djeluju unutar Libije. Nije točno jasno što tamo rade, a u skladu sa svojom praksom, CIA ne želi komentirati ova izvješća. Administracija predsjednika Obame kaže da još nije donesena odluka o tome hoće li naoružavati pobunjenike ili ne. Međutim, naš dopisnik javlja da postoji mnogo toga drugog što bi CIA mogla raditi u Libiji.
Analitičari kažu da ne bi trebalo iznenađivati to što CIA već djeluje u Libiji. Reva Bhalla stručnjakinja je za Srednji istok pri privatnoj tvrtci za obavještajne analize Stratfor. Ona kaže da je prikupljanje obavještajnih podataka najtemeljnija funkcija CIA-e. “Očito kad imate vojnu kampanju poput ove, trebat će vam ljudi na terenu da identificiraju ciljeve za zračne udare, te da obavljaju ne samo vojne aspekte operacije već i da pokušavaju ustanoviti tko je oporba – s kim zapravo imaju posla, postoji li neki prihvatljivi čelnik među njima koji pokazuje potencijal za ujedinjenje ove vrlo podijeljene zemlje”.
Prema objavljenim izvješćima nepoznati broj CIA-inih operativaca, zajedno s britanskom obavještajnom službom i jedinicama za posebne namjene, rade s libijskim pobunjenicima. CIA ima svoju vlastitu paravojnu komponentu, poznatu pod imenom Divizija za posebne aktivnosti. Međutim, što bi to CIA mogla raditi u Libiju uz prikupljanje obavještajnih informacija prilično je nejasno. Prema svim naznakama, libijski pobunjenici su slabo obučeni i opremljeni. Postigli su neka napredovanja, ali ih je libijska vojska protunapadima potisnula.
Administracija predsjednika Obame kaže da još nije donesena odluka o naoružavanju libijskih pobunjenika, ali ostaje pri čvrstom stavu kako neće poslati kopnene postrojbe, već da će radije ostati na provođenju zone zabranjenog letenja. Bivši viši dužnosnik CIA-e Emile Nakhleh nudi ono za što kaže da je njegovo osobno mišljenje, a to je da CIA osigurava neki oblik neborbene pomoći pobunjenicima, posebno na polju komunikacija i organizacije. “Vjerojatno im osiguravaju vojnu komunikacijsku opremu, od običnih walki-talkija do najsuvremenijih mobitela. Kao drugo, možda ih obučavaju u tome kako izvršiti napad ili kako predvidjeti Gadafijev napad. Mislim da je činjenica kako je riječ o šarolikoj skupini entuzijastičnih oporbenjaka režimu koji nemaju pojma kako da se organiziraju”.
Nakhleh vjeruje, međutim, da ništa ne sprječava operativce CIA-e da obučava pobunjenike na oružju koje su zarobili. “Trebali bismo ih naučiti kako da koriste oružje koje su već oduzeli od Gadafijevih snaga. Neki od njih su zarobili rakete a ne znaju kako da ih ispaljuju. Tako da mi možemo mnogo toga učiniti, daleko ispod razine izravnog naoružavanja američkim oružjem”.
Međutim, mnogi analitičari vjeruju kako pobunjenici, da bi preokrenuli stvar u svoju korist, trebaju sofisticirana oružja, poput onih koje su Sjedinjene Države davale afganistanskim pobunjenicima koji se borili protiv sovjetske okupacije osamdesetih godina prošlog stoljeća – te da ih nauče kako da ta oružja koriste. Prema objavljenim izvješćima, koja citiraju izvore iz Obamine administracije, predsjednik je potpisao tajno odobrenje, poznato kao “predsjednički nalaz” kojim se odobrava moguće naoružavanje i obuka pobunjenika u budućnosti. Međutim, takav program sa sobom nosi velike rizike.
Godine 1961. snage koje je obučavala CIA pokušale su neuspjelo iskrcavanje u Zaljevu svinja na Kubi kako bi svrgnuli predsjednika Fidela Castra. Bilo je to poniženje za tek izabranog predsjednika Johna Kennedyja. Osamdesetih godina prošlog stoljeća CIA je, u suradnji s Pakistanom, naoružavala i obučavala protu-sovjetske afganistanske pobunjenike. Ti pobunjenici, poznati kao mudžahedini, izbacili su sovjete, ali mnogi njihovi članovi oblikovali su poslije jezgru talibana i al-Qaide. A mnoga od tih sofisticiranih oružja koja su mudžahedini primali, kao što su rakete zemlja-zrak koje se ispaljuju s ramena, na kraju se rata više nisu mogla pronaći.
Reva Bhalla kaže da su vlade uključene u protu-gadafijevu koaliciju zabrinute da bi se mogao ponoviti Zaljev svinja u pustinji i da bi moglo doći do infiltracije radikalnih islamista među pobunjenike. “Mislim da je to najveće pitanje o kojem razmišljaju te vlade jer jednostavno nije jasno. To nije vrlo sofisticirana ili vojno sposobna oporbena snaga. A postoji i zabrinutost da bi se militantniji islamisti mogli pomiješati s oporbom. I ako će se krenuti u naoružavanje i opskrbu tih pobunjenika, to je nešto što bi na kraju moglo imati ozbiljne negativne posljedice”.
Što CIA radi točno u Libiji možda javnost nikad neće saznati. Ali kako naglašavaju bivši djelatnici CIA-e, što je veća neka operacija, to ju je teže zadržati tajnom.
Izvor: Glas Amerike
